Ranko Marinković - Glorija

[Braca]

Ranko Marinković

Glorija

Mirakl u šest slika

LICA:
Sestra Magdalena (Glorija)
Rikardo Kozlović (Floki Fleš)
Biskup
Don Jere
Don Zane
Don Florijo
Toma
Majka
Dva dječaka
Djevojčica
Toni, Paparigas (klovn)
Bembo, Paparigas (klovn)
Bep, Paparigas (klovn)
Kok, Paparigas (klovn)
Žena
Starac

Ljudi, žene, djeca, artistkinje, jahačice, klovni, krotitelji, akrobati, patuljci i ostali cirkuski svijet.

Pozornica je podijeljena na lijevu, veću prostoriju - to je biskupova kancelarija, i na desnu, manju - to je tajništvo biskupove kancelarije. U pozadini tajiištva vidi se, kroz velika staklena vrata, koja obuhvaćaju gotovo cijeli stražnji zid, biblioteka biskupije s naslaganim knjigama na policama, visoko, do stropa. Vrata biblioteke su otvorena. Kad se digne zavjesa, bibliotekar don Zane sjedi visoko na vrhu ljestava biblioteke s debelom knjigom na koljenima, iz koje nešto ispisuje. Ostavlja dojam čovjeka zdrava i jaka, pedesetih godina. Puši. Pepeo mu pada na knjigu, i on ga nesvjesno otpuhuje, s cigaršpicom u ustima. Naprijed u tajništvu crkovnjak Toma upravo je dovršio pospremanje, pa s krpom pod pazuhom zatvara prozore. Za stolom sjedi don Jere, biskupov tajnik. Nervozno lista stare novine i crkvene glasnike, kao da nešto traži. Mlad je i bledunjavo mršav, nešto preko trideset godina, ali lijep mladić, izdužena, ozbiljna lica i živih, nemirnih očiju. Kad čuje kako don Zane otpuhuje pepeo, lice mu se srdito namršti.
DON JERE (Namješteno blago) Ne razumijem, don Zane, zašto ne uzmete pepeljaru tamo gore? Kako vam ne dosadi to vječito puhanje u pepeo?
DON ZANE (Prirodno mirno, jedva malo podrugljivo) Zaboravljam da je uzmem već više od petnaest godina, a ima gotovo sedam godina kako mi vi to govorite, najmanje dvaput dnevno... pa sve zaludu. Petnaest godina čučim ovdje gore kao papagalo i pušem u pepeo. Imate pravo, don Jere, to je čista indolencija.

[Braca]

[Braca]

[Braca]