Miroslav Krleža - Leda

[Braca]

Miroslav Krleža

Leda

LICA:
VITEZ OLIVER URBAN, bivši savjetnik kod carskog i kraljevskog austrougarskog poslanstva u Sankt Petersburgu
KLANFAR, veleindustrijalac
MELITA, njegova supruga, rođena plemenita Szlougan-Szlouganovechka
AUREL, akademski slikar
KLARA, njegova supruga
FANNY
PRVA DAMA
DRUGA DAMA
GOSPODIN
Glasovi prolaznika. Prolaznici. Glazba iz kavane.

Zbiva se jedne karnevalske noći godine devetsto dvadeset i pete. Prvi čin u salonu Melite Szlouganove oko osam sati navečer. Drugi i treći čin kod Aurelovih između deset i dva noću. Četvrti čin kasnije na ulici pred Klanfarovom palačom.

ČIN PRVI

Martovsko predvečerje u salonu Melite plemenite Szlouganove Szlouganovechke, supruge veleindustrijalca Klanfara. Motivi osamdesetih godina. Makart, pa i Secesija. Soba je prenatrpana intimnim sitnicama, kao soba u kojoj se stanuje kroz dvije generacije. Mnogo fotografija i jastuka, paravana s utkanim zlatorepim pticama, sagova i uspomena iz davnih madžaronskih szlouganovechkih dana. Ogromni baršunasti naslonjači, Melitini štillebeni, njene naranče, ribe i vaze s poljskim cvijećem, plastelin pod zvonom (sa započetom glavom, omotanom mokrom krpom), a nad svime dominantan portret gospođe Melite, rađen rukom postimpresionističkog majstora, profesora Aurela. Nad divanom osamdesetih godina jedan bakrorez profesora Aurela s njegovim virtuoznim motivom Lede s Labudom. Zavjesa se diže vrlo lagano tako da intimna slika na divanu pod Ledinim Labudom traje još nekoliko sekunda kao da scena nije otvorena i kao da Urban ne leži uz Melitu u zagrljaju. Nijemi posljednji cjelovi. Urban je ustao, popravljajući nabore na svome odijelu i gunđajući neku glupu kantilenu, prošao je sobom do svjetiljke i vratio se natrag do divana, zapalivši cigaretu. Tu je stao i gleda Aurelov bakrorez nad Melitinom glavom i gunđa monotono svoj napjev. Melita je ostala ležeći s rukama pod glavom, umorno zamišljena.
URBAN: U Eastnor Castleu, na dvorcu lady Somerset, vidio sam jednu holandsku vazu, od zelenkastog kalcita, s motivom Lede. Za naš današnji ukus prilično vulgarno, Leda je na toj vazi primila Labuda kao kakva mala sluškinja svoga soldata u haustoru: stojećke. To je jedina Leda koju sam vidio da stoji u tako delikatnoj situaciji. Čini se da kod Helena uopće nije bilo problematično da li da se legne ili ne, što je, uostalom, na Levantu i danas vrlo čest prizor da čovjek, prolazeći ulicom, vidi takve događaje. Leda je bila kraljica, i čini se da njena ljubavna igra s božanskim Labudom nije ostala bez posljedica: Leda je rodila dvojke. Danas u naše takozvano pučko, demokratsko vrijeme, kada čovjek mjesto na Olimp ide u Olimp-kino, Lede danas naravno nisu više kraljice! Kakva god frajlica iz predgrađa postaje Ledom! Svuče se, slikari je slikaju, o njoj se piše, nju golu donose književni listovi, njena slava veća je u dvadesetičetiri sata od slavne autentične Lede u tri hiljade godina! Sve zapravo vrlo žalosno!

[Braca]

[Braca]

[Braca]