Muzafer Čauši - Vjetrovi promjena u mojoj MZ

[Braca]

Muzafer Čauši

Vjetrovi promjena u mojoj MZ

drama

LICA:

OSNIVAČ: tridesetogodišnji ekonomista bez stalnog zaposljenja, a u stalnim materijalnim jadima. Žena, dvoje djece, podstanarska soba, svaka ljepota;
PODJEBAVAČ, samo ime kaže;
STUDENT, donosi duh velegrada u Rajsku Rupu. Sladak momčić, tetka ga obožava;
ISKUSNI, majstor za formiranje mjesnih odbora raznoraznih stranaka. Formirao već tri;
UDBAŠ, u penziji. Njegovom oku ništa ne promiče, ušima još manje. Duša mu pati za starim, dobrim vremenima;
AKTIVISTA, vazda prisutan na svakom sastanku u svojoj MZ. Takav bio i ostao;
OMLADINKA, pjesnikinja. Romantična lirska duša, voli ples, muziku, ljubavnu poeziju i sve što vole mladi. U posljednje vrijeme najviše voli Lidera;
JEBENA STRANKA, izgubio 165 parnica na sudu. Sanja pravnu državu i poštene sudije;
TETKA, svačija, svoj lijepoj omladini;
PATRIOTA, život daje, ako treba. I mnogo lupa po stolu;
HIGIJENIČARKA, mlati metlom k'o penkalom;
GOLOOTOČKI, mučenik – što bi drugo bio;


MJESTO:

Učionica područnog odjeljenja Osnovne škole "Oktobarska revolucija" u Mjesnoj zajednici Rajska Rupa. Prostorija je nevelika, lijepo friško okrečena i ima šest klupa, bogato okićenih zalijepljenim žvakaćim gumama. Tabla, kreda, sunđer, Maršalova slika, sve je na svome mjestu, kako bog-direktor zapovijeda.
U prostoriji su svi akteri ove vesele tragedije, sva lica, osim Udbaša, Golootočkog i Jebene Stranke. Sjede po klupama, a Osnivač je na učiteljicinom mjestu. Higijeničarka nervozno i žustro mete oko vrata i namjerno lupa.


I


OSNIVAČ: Lakše malo s tom metlom, može li? Dozvoljavate, gospođo? (uz ironičan naklon) Hvala. Pa, da počnemo... Gospodo!...
AKTIVISTA: (upada) I drugovi! Ja nisam gospodin, ja sam drug i molim te nemoj nas sve u isti koš mećat...