Sandra Vujović - Omaja

[Braca]

Sandra Vujović

Omaja ili sužnji

(drama)

LICA:
PROFESOR – egocentričan, srednjih godina, vječito sa "nosem" u knjigama.
BRZI – srednjih godina, priglup, ali "atletski građen".
NADA – poslednja nada...
MUSA – djeluje znatno starije nego što jeste. Blago retardiran ili samo izgleda tako.
SENKA – Nadina majka, sijenka nekadašnje ljepotice pune života
ŠEF – Stariji tamničar, sa velikim iskustvom
ZAMJENIK – mladi tamničar, koji će uskoro naslijediti svog šefa koji mu je idol.

RAĐAMO SE KRIVI,
RAĐAMO SE POGREŠNI,
RAĐAMO SE GLUPI,
RAĐAMO SE TRAGIČNI.
RAĐAMO SE SMIJEŠNI,
RAĐAMO SE SLIJEPI,
RAĐAMO SE UPLAKANI,
RAĐAMO SE U TAMNICI...

Negdje na Balkanu...

PROLOG ili Dundulis

/Noć.
Žrtvenik. Obredna igra koja nalikuje dodolskom ritualu.
Senka, okićena vijencima cvijeća i lišća, igra u zanosu. Oko nje su Brzi, Profesor, Musa i Šef, igraju i pjevaju. Kako pjesma i ritual snaže, tako jača i njihova zanos. Lica pokrivaju maskama.
Obred polako prerasta u dionizijske orgije, a magla, polako, obavija učesnike.
Vremenom, magla postaje sve gušća./
SVI:
Mi idemo preko sela,
Oj dodo, oj dodole,
A oblaci preko neba,
Oj dodo, oj dodole,
Mi uđosmo u to selo,
Oj dodo, oj dodole,
A oblaci u to polje,
Oj dodo, oj dodole,
Da se spusti gusta magla,
Oj dodo, oj dodole,
Da ispuni grla bijela,
Oj dodo, oj dodole,
Da do glasa ne dolaze,
Oj dodo, oj dodole,
Da pritisne zemlju suvu
Oj dodo, oj dodole,
Da iz zemlje čuda niču.
Oj dodo, oj dodole,
Da se oca ne bojimo,
Oj dodo, oj dodole,
Niti sina njegovoga,
Oj dodo, oj dodole.
Da nam vid naš sad zalije,
Oj dodo, oj dodole,
Da nam um naš sad omaja,
Oj dodo, oj dodole,
Da slijedimo našeg vođa,
Oj dodo, oj dodole,
Kom' smo slijepo podaništvo.

/Šefi Senka, u zanosu, na žrtveniku, vode ljubav, dok ih ostali, gledaju i bodre, u skladu sa ritualnom igrom.
Senka ostaje da leži na žrtveniku, dok muškarci podižu šefa na ruke i slave njegov "podvig". Šef ih, jednog po jednog, okiva lancima oni, sa ponosom i radošću primaju svoje lance. Dok traje okivanje, Senka se, na žrtveniku porađa. Novorođenče podiže ka nebu, zavija ga u bijeli šal i ostavlja na žrtvenik, pa odlazi po svoje lance. Nad novorođenčetom se spušta mali, metalni kavez./

Magla i potpuni mrak


DIO PRVI ili Uslovni refleksi

/Sasvim obična tamnica. Ni po čemu drugačija, ni po čemu posebna u odnosu na druge. Memljivi kameni zidovi, metalne rešetke, dotrajali namještaj... Na prozorskim rešetkama se nalazi nekoliko novogodišnjih ukrasa, metalni kreveti, sto, stolice i jedan sobni bicikl. Na zidovima su, običnom bijelom kredom, bez ikakvog reda i distancirane jedna od druge, ispisane riječi označene brojevima: 1 - SLOBODA, 3 - SMRT; 4 -UŽIVAM, 7 - LANCIMA.
Zatvorenici spavaju na svojim krevetima. Zazvoni budilnik ispod kreveta na kome spava Brzi, on ga odmah isključi, naglo skoči iz kreveta i "baci se" na jutarnju gimnastiku. Radi sklekove, čučnjeve, trči u mjestu. U neprestanom je "spidu". Svi, osim Nade, polako ustaju iz kreveta. Nada i dalje leži i pokušava da spava.
Profesor se lijeno proteže. Primjećuje se da je lijepo spavao. On i Senka razmjenjuju poglede krišom.
Zatvorenici na sebi imaju okove i dugačke lance. Dužina lanaca varira kod svakog od njih. Profesor ima najduži lanac. Samo Nada nije u lancima./