Marina Vujčić - Umri ženski

[Braca]

Marina Vujčić

Umri ženski

Što sad još imaju osim jedno drugo, i što se može ako ni to nije baš tako?
Elizabeth Strout, "Olive Kitteridge"

Lica:
Valerija, 32
Gregor, 36
Barbara, 57
Fabijan, 42
Emilija, 35
Vladimir, 45
Marta, 42
Patricija, 37
Nela, 35
Nikola, 40

Valerija i Gregor su par. Patricija i Emilija su Valerijine starije sestre. Barbara im je majka, a Fabijan njezin mlađahni "dečko". Marta i Vladimir su bračni par koji s Emilijom čini ljubavni trokut. Nelu i Nikolu izmislio je Gregor, jer on je pisac. Ustvari, njemu se samo čini da ih je izmislio jer teško da ima nešto što pisac može izmisliti a da život već nije. U svakom slučaju, kakav-takav privremeni život svima im je dan.

1. Polako, tek smo na buđenju

Gregor je u stvaralačkoj krizi. Naokolo nema zgužvanih papira – ne zato što je to otrcano, nego zato što Gregor nema ideja čak ni za propale pokušaje. Sjedi za pisaćom mašinom i bulji u tastaturu. Ulazi Valerija.

VALERIJA: Kako ti ide?

GREGOR, šuti. Da ga je barem pitala nešto drugo.

VALERIJA: Ne ide baš?

Gregor naglo ustane i počne kružiti po sobi. Uvjerit će on i sebe i Valeriju da mu, zapravo, ide odlično.

GREGOR: Ide mi, Valerija. Ide mi. Nije uvijek stvar u količini ispisanih stranica. (Stanka da smisli što će dalje.) Kao da je problem ispričati priču. Nećeš ti. Uzmeš lik, dva, tri, i poigraš se njima. (Na trenutke zvuči čak i uvjerljivo.) Smjestiš ih u neke proizvoljne okolnosti i činiš s njima što hoćeš. Nemoćni su. Ponekad je dovoljan i jedan lik, za početak. Ili jedna, junakinja...

VALERIJA: Pa imaš li tu jednu... junakinju?

GREGOR: Kako ne! Pa ne bih tu sad sjedio i pisao da je nemam.

VALERIJA, pogleda prazan papir u pisaćoj mašini: Aha.

[Braca]