Ružica Aščić - U meni raste 1 post • Page 1 of 1

[Braca]

Ružica Aščić

U meni raste

OSOBE:

ŽENA
MUŠKARAC
SESTRA

1.Dnevna soba

Sestra sjedi za stolom i pije kavu. Oko nje su razbacani predmeti. Salvete po kojima piše, upaljači koje pali, pa gasi, pali, pa gasi.

SESTRA: Pobjegla sam istoga trenutka kada mi je glas rekao da bježim
To je trajalo
I trajalo
Kada je bježanje prestalo, pao je mrak
Netko je rekao da uđem u kuću
Ja sam ušla i donijela mokrinu
Trebalo me posušiti
Kosu, gaće
Cijedilo se na piljevinu
Razasutu, mirišljavu
Tumarala sam po zamračenim prostorijama dok se nisam umorila
Sjela sam, pa legla
Ujutro je bio kraj mene
Velik netko
Dlakav, masna koža
Hrkanje nije prestajalo
Što da kažem
Uradila sam s njim sve što se radi
Zavirila sam u ormar prije nego sam otvorila ulazna vrata
Bile su tri motorne pile
Tri sjekire obješene o klin
Miris motornog ulja jak baš koliko treba
Hodnik posut piljevinom kao lijepim rahlim snijegom
Željela sam se naudisati njegove prljavštine
Znojnih cipela
Prije nego izađem
Još jednom ću se izgubiti
Još jednom ću nestati na ovaj način
Opet, trajalo je kratko
Našli su me u šumi
A teško da sam u šumu dospjela sama
Sjeti se, rekao je kada me je našao
Možda te pokupio auto
Možda si slijedila trag nekog djeteta
Možda te je nešto dozivalo u šumi
Ne zaboravi reći da smo jučer bili u cirkusu
Da sam te vodio
Slonovi, lavovi, vatra
Sjeti se tri stvari
Slonovi, lavovi, vatra


2. Stepenice pred kućom

Muškarac i žena sjede jedno pored drugoga i puše. S mjesta na kojem sjede mogu vidjeti željezničku prugu i teretne vlakove kako prolaze. Sestri se u unutrašnjosti kuće naziru tek leđa. Sjedi na podu, u polumraku.

MUŠKARAC: Danas sam viljuškarom probio zid. Zaspao sam. Nakon toga sam pobjegao s posla. Šef me nije vidio, ali neki radnici jesu. Vjerojatno više nemam posao, ali osjećam se spašeno. Čudo jedno.

ŽENA: (znatiželjno) I?

MUŠKARAC (slegne ramenima) Kako i? Pobjegao sam i sad sam tu.

ŽENA: Kako ćete sad? Ti i ona.

MUŠKARAC: Ne znam, mislio sam nešto drugačije. Nekako drugačije. Ne znam, kažem, nisam mogao trpjeti ljude, pa onu hladnoću u skladištu. Bude vrlo hladno već u jesen.

Tišina.

MUŠKARAC: Možda bi mogli pokrenuti biznis. Ti i ja. Nešto dobro. Nešto s hranom.

ŽENA: (hvata muškarcu ruku) Pazi.

MUŠKARAC: Pazi što?

ŽENA: Mašeš previše rukama. Skoro si mi zapalio jaknu. Isto kažem, pazi da se ne zaneseš.

MUŠKARAC: Da.

Tišina.

MUŠKARAC: Pada mrak.

ŽENA: (okreće se iza sebe i pogledom traži sestru) Večeras ću je skinuti i okupati. Ako hoćeš, možeš ju ti.

MUŠKARAC: Ipak sam joj muž, ja ću.

ŽENA: (uzdahne) U njenoj glavi vjerojatno ne postoji nešto kao muž, sestra, otac. Svaki dan je luđa i luđa i luđa.

MUŠKARAC: Ne znam, meni je ista. Ni manje ni više luda. Ista i danas i sutra i jučer. Najgora je bila kad se izrezala. Puštao sam joj pjesme. To ju je možda malo vratilo. Kao da se malo smješkala. Ali opet, to nije bio onaj njezin smješak od prije. Tko zna što joj se mota po toj udarenoj glavi.

ŽENA: Tvrdim da je luđa. A i deblja.

MUŠKARAC: Dobro, ostavimo to. Kiša je.

Uzdahnu i gotovo istodobno se zagledaju u nebo.

ŽENA: Prestala bih pušiti. Samo da se mogu zakačiti za nešto drugo. Neko pletenje ili skupljanje nečega. Ili pisanje, na primjer.

MUŠKARAC: Ja sam jednom prestao.

ŽENA: I što se desilo?

MUŠKARAC: Desilo se da sam opet počeo. Uvjeravam te da nepušenje nije nikoga spasilo.

ŽENA: Ovisi kako se gleda. Nekog je možda malo i spasilo. Kao što spasi i zdrava hrana, dobar san, dobri živci. Mala dnevna doza spasa je ono što nam svima treba. Čovjek se malo spasi tu, malo tamo i generalno se osjeća bolje. Ne treba biti megaloman i stremiti vječnosti.

MUŠKARAC: (smije se isprekidano, groteskno) A tako. Da mi je znati što znače dobri živci.

ŽENA: Pa znaš, da te ništa ne dira. Stres, ljudi, poslovi, šefovi. Kad viljuškarom probiješ zid na poslu, da te ne dira. Da se sutradan vratiš na posao i kreneš ispočetka.

MUŠKARAC: Da se vratim, da.

ŽENA: Pa da.

MUŠKARAC: (više za sebe) Prije da se ne vratim, ali dobro.

Muškarac se okrene iza sebe i potraži pogledom sestru.

MUŠKARAC: Hoćemo ići mala? Još nisam dobio dnevnu dozu tebe i tvojih živaca. Bog zna da bez toga dan ipak ne bi bio potpun.

Sestra ustane bez pogovora. Krenu. Čuje se zvuk udaljavanja automobila. Žena ostaje sama. Ogrće se velikim vunenim šalom i ulazi u kuću.


3. Dnevna soba

Muškarac i sestra izlaze iz auta. Muškarac se nakašlje. Uđu u ženinu kuću. Stresaju snijeg sa sebe.

ŽENA: (ravnodušno) Došli ste.

MUŠKARAC: (ravnodušno) Došli smo.

ŽENA: Danas je još hladnije.