Ivor Martinić - Bilo bi šteta da biljke krepaju

[Braca]

Ivor Martinić

Bilo bi šteta da biljke krepaju

Drama o prekidu, jeziku i sjećanju.

LIKOVI:

GLUMICA/GLUMAC

GLUMAC/GLUMICA

*Drama se može izvoditi na različite načine. Mogu je izvoditi glumica i glumac, dvije glumice ili dva glumca.

*U izvedbi drame koriste se imena samih izvođača.

Ja sam didaskalija. Šalim se. Ja nisam didaskalija, ja sam rečenica koju je napisao autor ove drame Ivor Martinić.

Sada, dok pišem ove rečenice, nalazim se u Pučišćima na otoku Braču i jako su kasni sati 27. lipnja 2019. godine. Čvrsto sam odlučio konačno završiti ovu dramu. Naime, s ovom dramom se mučim već nekoliko godina. Neke njezine rečenice su iz nestrpljivosti završile u nekim drugim dramama.

Treba odmah reći da mi se čini kako su mnoge rečenice i situacije u ovoj drami patetične, kako bih volio da neke od rečenica nisam zapisao, ali ovo je moj pokušaj da nešto napišem o ljubavi i večeras mi se učinilo da ima nešto ljubavno u tome usuditi se i nešto završiti.

U redu je što ovom dramom nisam do kraja uspio ono što sam htio.

Što sam htio?

Htio sam napisati dramu koja će u svakoj izvedbi biti drugačija. U kojoj će glumci posuditi svoje ime, spol, godine i prostor svoje privatne i radne egzistencije i postati ko-autori drame. Što se događa kada se glumcu ostavi prostor da tematizira sam sebe i da postane suautor dramskog teksta?

Ovakva struktura proizlazi iz mojih neprestanih propitivanja pozicije pisca unutar kazališne hijerarhije. Htio bih otvoriti prostor komunikacije pisca i glumca koji se odvija preko teksta.

Zato ova didaskalija nije samo didaskalija nego su i rečenice koje pišem ja, Ivor Martinić. Ova didaskalija je i uputa i dnevnik i želja. A možda će je netko jednom na pozornici i izgovoriti.

Hoće li?

Jesam li izgovorena?

Dobra večer.

Drago mi je da ste ovdje u ovom gradu.

Ja sam Didaskalija.

Drago mi je.

Dragi glumci, krenimo. Ja od vas trebam vaše ime, glumačko iskustvo, trebam da pogledate oko sebe i vidite gdje živite. Trebam da mi kažete odakle ste došli prije svake sljedeće scene. Od vas trebam da mi pričate što se događa u vašem gradu, kakvo se kazalište radi u vašem gradu, što vas nervira, što želite igrati? Sve me zanima. Pronađite prostor gdje mi to u tekstu možete reći. Sve mi recite. Sve želim znati. A najviše želim znati kako volite.

Sada će se dogoditi prvi prizor.

U prvom prizoru dogoditi će se prekid dugogodišnje ljubavne veze dvoje glumaca.

Prekid će se dogoditi u njihovom stanu jednog subotnjeg jutra.

Kako miriše to subotnje jutro? Što se vidi s prozora?

Glumica se upravo vratila iz trgovine sa punim plastičnim vrećicama namirnica. Kada je ušla u stan možda je pozdravila, a možda je samo prošla pogledom po prostoriji, kao da gleda da li je sve na svom mjestu. Glumac možda vadi suđe iz perilice, a možda gleda televiziju. A možda rade nešto potpuno drugo.

U mojoj glavi glumica čvrsto drži vrečice u rukama i čeka kada će rečenica koju je maloprije odlučila konačno izgovoriti napustiti njezino tijelo.