Euripid - Kiklop

[S.Teller]

Euripid

Kiklop

LICA

Silen, odgojitelj i pratilac boga Bakha
Odisej, kralj itački
Kiklop, sin boga Posidona
Zbor, Satiri, sinovi Silenovi

PRVI ČIN

(Pećina Kiklopova na Siciliji)

Silen

Rad tebe, Bakho, trista jada trpim ja
Još sada, ko kad mladost cvijetom cvala mi.
Ti prije sveg poludje - Hera stvori to[1]
I gorskim vilam', hraniljama, uteče,
A onda u boj sa sinovim' Zemljinim[2]
Ti zađe. Ko drug bojni o bok stadoh ti,
Enkeladu na srijedi kopljem probih štit
I ubih ga.[3] Ded da vidim, da l' san je to!
Ne, Zeusa mi! - pokazah Bakhu i plijen tad.
Al' muku mučim veću sada od onih,
Kad Hera na te rulju diže hajdučku,[4]
Tirence, u svijet dalek da bi dospio.
Kad doznah, u potragu pođoh za tobom
Sa djecom svojom. I na vrhu krme ja
Sam stajah, lađom oveslanom upravljah.
Uz vesla sinci sjeli, - sinji sav se val
Od pljuska bijeli, tebe traže, Gospode!
Već nedaleko od Maleje plovimo,
Kad s istoka se na brod vjetar podiže
I amo Etni nas na stijenu baci tu,
Jednooki gdje morskog boga sinovi,
Ljudomore Kiklopi, žive po spiljam'
U pustoši. I jedan ti nas ulovi, -
U domu smo mu roblje. Gospodara nam
Polifem zovu. Mjesto klika, ijuka
Kiklopu opakome stada pasemo.
Po obroncima krajnjim pasu sinci mi
Krd, janjad mladu, sve po dobi cvijetak mlad.
A meni reče, tu nek punim korita
I metem stan. Još bezbožniku opakom,
Kiklopu ručak moram spremat prokleti.
I sada evo pod silu na zapovijed
Dom gvozdenijem grabljama mu čistim ja,
Kiklopa da gospara, kad se vrati on,
I ovce u čistoj mu spilji primimo.
Već vidim gdje mi sinci s paše gone krd.
A što je to? Zar kolo sada igrate,
Ko ono s Bakhom kad u društvu svečanom
Vi domu Altejinu[5] putem pođoste,
A zvuk vas, svirka lire mamom omami.
(Zbor goni stado, pjeva, bučno igra)

Zbor

Kud otaca rode dični[6],