Nikolaj Vasiljevič Gogolj - Revizor

[S.Teller]

Nikolaj Vasiljevič Gogolj

Revizor

komedija u pet činova

Ne treba grditi ogledalo ako je lice ružno
Narodna poslovica

LICA:
Anton Antonovič Skvoznik Dmuhmanovski, načelnik grada
Ana Andrejevnu, njegova žena
Marija Antonovna. njegova kći
Luka Lukič Hlopov, školski nadzornik
Njegova žena
Amos Fjodorovič Ljapkin-Tjapkin, sudija
Artemije Filipovič Zemljanika, staratelj sirotišta
Ivan Kuzmič Špekin, poštar
Petar Ivanovič Dopčinski, varoske spahije
Petar Ivanovič Bopčinski, varoske spahije
Ivan Aleksandrovič Hljestakov, činovnik iz Petrovgrada
Osip, njegov momak
Hristijun Ivanovič Hibner, sreski ljekar
Fjodor Andrejevič Ljuljukov, penzionisani činovnici ugledne ličnosti u varoši
Ivan Lazarevič Rustakovski, penzionisani činovnici ugledne ličnosti u varoši
Stepan Ivanovič Koropkin, penzionisani činovnici ugledne ličnosti u varoši
Stepan Ilič Uhovertov, policijski pisar
Svistunov, policajci
Pugovičin, policajci
Deržimorda, policajci
Abdulin, trgovac
Fevrona Petrovna Pošljepkina, bravarka
Podoficirova žena
Miška, načelnikov momak
Kafanski momak
Gosti i gošće, trgovci, građani, molioci

KARAKTERI I KOSTIMI

Napomena gospodi glumcima! Načelnik, već ostario u službi i, na svoj način, dosta pametan. Mada prima mito, ipak je pristojan, dosta ozbiljan; pomalo čak mudrijaš; govori ni glasno ni tiho, ni mnogo, ni malo. Svaka mu je riječ značajna. Crte njegova lica su grube i tvrde, kao u svakog čovjeka koji je tešku službu počeo od najnižih činova. Prelaz iz straha u radost, iz poniznosti u gordost u njega je dosta brz kao u čovjeka sa grubo razvijenim sklonostima duše. Odjeven je, kao i obično, u mundiru s petljicama za zakopčavanje i dugačkim čizmama sa mamuzama. Kosa mu ie ošišana i prosijeda. Ana Andrejevna, njegova žena, provincijska koketa, dosta mlada, vaspitana dijelom na romanima i albumima, a dijelom brigama o svojoj sobi za ostavu i djevojačkoj sobi. Veoma je radoznala i prigodom ispoljava sujetu. Ponekad uzme vlast nad mužem samo stoga što ovaj ne zna šta da joj odgovori; ali ta vlast prostire se samo na sitnice i sastoji se od prijekora i podsmijeha. Dok traje komad, četiri puta se presvlači u razne haljine. Hljestakov, mladić od dvadaset i tri godine, tanak i mršav, pomalo priglup i, kako se kaže, bez jedne daske u glavi; jedan od onih ljudi koje u kancelarijama nazdvaju praznoglavcima. Govori i radi bez ikakvog razmišljanja. On nije u stanju da zadrži stalnu pažnju na bilo kojoj misli. Govor mu je isprekidan, i riječi iz njegovih usta lete sasvim neočekivano. Ukoliko glumac koji bude igrao ovu ulogu pokaže više prostodušnosti i jednostavnosti, utoliko će je bolje odigrati. Odjeven po modi. Osip, sluga, takav je kakve su obično sluge u nešto starijim godinama. Govori ozbiljno, gleda malo nadole, mudrijaš je i kad je nasamo voli da čita lekcije svome gospodinu. Glas mu je skoro uvijek ujednačen, u razgovoru sa gospodinom, dobija surov, naprasit i donekle čak i grub izraz. Pametniji je od svog gospodina, i otuda,se brže dosjeća, ali ne voli mnogo da govori i vara ga ćuteći. Njegov kostirn je siv ili plavi iznošeni redengot. Bopčinski i Dopčinski, obojica oniži, omaleni, vrlo radozniali; neobično liče jedan na drugog: obojica imaju trbuščine, obojica govore brzo i neobično mnogo se služe gestovima i rukama. Dopčinski je malo viši i ozbiljniji nego Bopčinski, ali je Bopčinski odrešitiji i življi nego Dopčinski. Ljapkin-Tjapkin, sudija, čovjek koji je pročitao pet-šest knjiga, i otuda malo slobodouman. Veliki je ljubitelj dosjetaka i stoga svakoj svojoj riječi pridaje važnost. Glumac koji ga igra mora na svom licu uvijek zadržavati značajan izraz. Govori u basu sa razvlačenjem, krčanjem i šmrkanjem, kao starinski sat koji prvo šišti i poslije tek izbija. Zemljanika, staratelj sirotišta, vrlo debeo, trom i nespretan čovjek, ali pri svem tom podmuklica i varalica. Vrlo uslužan i užurban. Poštar, čovjek do naivnosti prostodušan. Ostale uloge ne iziskuju naročita tumačenja. Njihovi originali nalaze se skoro uvijek pred očima. Gospoda glumci treba naročito da obrate pažnju na posljednju scenu. Posljednja izgovorena riječ treba da izvrši elastičan potres na sve odjednom, iznenada. Cijela grupa treba za tren oka da izmijeni stanje u kome se nalazi. Zvuk zaprepašćenja treba da se otme iz usta svih ženskinja istovremeno kao iz jednih grudi. Ako se o tim primjedbama ne bude vodilo računa, može izostati sav efekat.

PRVI ČIN

Soba u nalčelnikovoj kući

PRVA POJAVA

Načelnik, staratelj sirotišta, školski nadzornik, sudija, policijski pisar, ljekar i dva policajca.

[S.Teller]