Mira Perić Kraljik - Karline ptice

[Braca]

Mira Perić Kraljik



mojoj sestri, 2011.

LIKOVI:

GLAS

SARA SALG, diplomirala režiju

KARLA, diplomirala glumu

SRNA, studentica povijesti

LADA, studentica arheologije

MIA, diplomirala matematiku

MARTA, Karlina sestra u kolicima

ADOLF H.

MARILYN M.

DIREKTOR KAZALIŠTA

PROLATNICI U OVOM ŽIVOTU

SVJETSKI PROZAZNICI IZ ONOGA ŽIVOTA


GLAS: Odlazim u prošlost i ove vječne sekunde pretvorila sam se u glas. Glas sjećanja. Slovo, riječ, glaaassss, misao... Dugo, dugo sam to željela i negdje sam visoko, imam prekrasan pogled, visoko sam u zvijezdama iznad vaših glava. Ne, ne, ne morate podizati glave... Čujete mističnu, napetu glazbu koja ubrzava disanje. Svijet, život je podijeljen na bezbroj razina. Vi vidite dvije. Zakinuti smo za bezbroj spoznaja, bezbroj razina, ali to nas sada ne će opterećivati... preživjet ćemo... Vječni prolaznici koračaju. Uz prigušeno svjetlo, jedan dio mrtvih prolaznika iz gornje razine, odlazi na maglovite stepenice i vraćaju se u donji, za nas realan svijet. Prolaznici vječno putuju i sobom nose svoju čežnju. Vidljivo je da s njima netko upravlja. U donjem, našem svijetu ništa nije drugačije. U našem vremenu prolaznici su vidljivo ravnodušni, zabrinuti, uplašeni, histerični, prazni, sjetni, radosni... Plaču, smiju se, tuku, vrište, kradu, prose, mole se, zapomažu... umiru i rađaju se... Vidite ih? Gibaju se, dolaze, odlaze. Gužva je, morate mi vjerovati! Sve to uspijevate sagledati, čujete korake, zar ne? Pokušajte žmireći! Marilyn i Adolf u središnjem su dijelu gornje razine zagrljeni i u ljepljivoj paučini izgledaju kao jedno svijetlo tijelo u bezbroj dijelova. Zašto su magično spojeni baš njih dvoje? Zato što se njihove bezvremenske razine dopunjavaju, ne morate se složiti... Dragovoljno su se javili u ovaj nevini pokus. Opasni, vječni sat prepolovljen je na gornji i donji dio. To je tajna. U gornjem dijelu nepomične kazaljke poput mačeva prijete. Kada govore prolaznici u donjoj razini, čudno, baš čudno, uvijek su samo dvije kazaljke... Možete li me pratiti? Tko šapuće? Prihvatite da sam glas, recimo kao što je vjetar-vjetar.

Sasvim naprijed, lijevo u top-svjetlu, Sara je umorna, nezadovoljna i sama. Izgleda malo neuredno. Loše je zakopčala košulju, aaa nedostaje joj jedno dugme. Prodornim pogledom gleda oko sebe, gore-dolje, lijevo-desno, naprijed-nazad, razmišlja, piše, crta neke skice, zapravo isprekidane krivulje, krugove. Zatim se ugnijezdi, još malo se poigrava očnim kapcima i utone u nemirni, nesvakidašnji san...

Sara nestaje u potpunom mraku. To nestajanje ostavlja određeni trag, valjda će se znati vratiti. Nestajanje budi vremensku zbrku.

Srnu i Ladu otkriva lagana svjetlost u desnom uglu. Ali pogled bježi na gornju razinu i...

I na gornjoj razini Adolf i Marilyn razgovaraju. Sat ne radi, vrijeme je zamrznuto, čujete savršenstvo tišine? Ali bezbroj kazaljki visi u neprirodnom položaju. Opasno miruju. Ako ih netko uključi, dogodit će se kraj. Kraj svih razina. Gibanje prolaznika traje i traje...