Fadil Hadžić - Punjena ptica

[Braca]

Fadil Hadžić

Punjena ptica

Komedija u dva dijela

LICA:
TOMO VRČEK, predsjednik grada Bukovca
ANĐA VRČEK, žena predsjednika grada
FRANJO ĆUK, tajnik općine
LJUDEVIT HUMSKI, poznati pjesnik
MILICA PAPAK, direktorica Narodnog sveučilišta
ĐUKICA CUFAJ, student filozofije
ANICA BOBAN, studentica prava
SAŠA VRĆEK, studentica, kći predsjednika grada
UREDNIK GRADSKIH NOVINA
ŽENSKA STRANKA

Događa se danas

PRVI DIO

Uz našu veću rijeku koja je vrlo vidljiva na školskim geografskim kartama leži grad Bukovac. On nije poznat široj javnosti jer već ima oko stotinjak tisuća stanovnika, dvije široke glavne ulice sa semaforima, dva hotela, veliku robnu kuću, sportski stadion i sve ono što ambiciozni gradovi sagrade da bi što prije nalikovali na velike svjetske gradove. Danas ta bivša selendra (kako zovemo ono što nije ni selo, ni grad) živi urbani život, makar po svojim vanjskim obilježjima. Ima brojne automobile, ljudi se oblače po posljednjoj modi, a ispod te civilizirane ambalaže romantično njeguju stare provincijske navike. Upravo ove godine, kada je pisac bacio oko na taj grad, on namjerava proslaviti svoju 300-godišnjicu, jer u starim knjigama stoji da je ona, Bukovačka kamena utvrda na brdu, sagrađena prije tri stoljeća. Sve što autor želi ovdje ispričati dešava se stjecajem prilika u sobi predsjednika općine. Scenograf će si lako dočarati jednu takvu veću kancelariju u kojoj predsjednik grada ima svoj autoritativni stol, fotelje za stranke, obaveznu uljanu ili fotografiranu sliku panorame svoga grada na zidu i nekoliko fotosa tvornica. Kroz prozore se vide obrisi gradskog trga gdje se miješaju crkveni tornjevi i poneki neboder od desetak katova koji se u takvim gradovima sagradi prije nego se riješi pitanje vodovoda. U času kad se zavjesa otvara u sobi nalazimo predsjednika grada (50 godina) koji se opipava po tijelu kao da ga nešto boli. Čini to s izrazom onih ljudi koji svaki trenutak nalaze na sebi simptome nekih bolesti. Vadi pilule iz stola. pije ih s vodom, pa glasno uzdahne (što je jedna od karakteristika toga čovjeka koji je stalno umoran), a zatim se opet opipava po želucu. Ulazi tajnik općine Franjo Ćuk, vižlast, živahan čovječuljak, neuništivi predstavnik administracije. Ima nemiran, lisičji pogled i poslušan izraz, rukama pravi neke čudne geste kao da namješta rukave da mu odijelo bolje stoji. Malo hramlje na jednu nogu, ali ga to ništa ne sprečava u dinamičnom nastupu.
TAJNIK: (nosi neke papire i stavlja ih na predsjednikov stol) Da li vas još probada, druže predsjedniče?
PREDSJEDNIK: (pipa bolno mjesto) Što bi to moglo biti, Franjo? Čas žigne ovdje — čas ondje...!

[Braca]