Kristina Kegljen - Južina

[Braca]

Kristina Kegljen

Južina

POLICIJSKI RADIO:

Tim 612, prijem...(šum) Nekakva dojava o nesreći na jugozapadnom dijelu grada, prijem...(šum) Ne znam, nisu rekli. Provjerite, prijem. (šum)...Svim jedinicama, prijem. (Šum)

(Zvuk policijske sirene. Izlazak iz automobila. Čuje se vrištanje.)

POLICAJAC 1: Jebote, šta je ovo?

POLICAJAC 2: Idi iza! Čuje se od iza!

(Koraci, šum policijskog radija)

POLICAJAC 1: A, jebote!

POLICAJAC 2: Zovite hitnu, prijem! (Šum radija)

******************************************

DJEVOJKA: Gledajte, sjedila sam tamo sa svima. I pila sam. Pa što, smijem tu i tamo nešto popit. I večer je tako dobro krenula, ono, gori grlo, gori mi pod petama, svježe oprana kosa vijori na mekanom propuhu – šampon od vanilije, jel – noć nježna kao nikad prije te godine, rakija žari obiteljska grla. Razmišljala sam kako je malo potrebno da stvari krenu krivim putem i onda...se čulo. To nešto. Čim sam stavila ruku na stomak, nešto kao da je puklo. Kao da je netko slomio umivaonik. Kao da je puknuo kljun rode. Kvrcnulo je i ispunilo zrak komešanjem. I nelagodom, da. Nismo mogli znati, ja nisam mogla znati. Dapače, nije mi palo ni na pamet. Šta to sad pišete, a? Jel nešto o meni? Mogu vidjeti?

BAKA: Sve je bilo blistavo čisto. Kao iz reklame za Ariel ili Persil. Vidjela sam da je izvadila iz ormara onaj bež stolnjak sa zlatnim porubom. Jako lijepo. Pogotovo za ovakve svečane trenutke. I bor joj je bio baš lijep. Možda bih ja metnula koju crvenu kuglicu. Da ne bude baš sve tako jednobojno. Malo sterilno, a? Vidjela sam joj ruku. Nisam htjela opet zapitkivati, ali ja stvarno, ali stvarno ne razumijem kako joj je pegla mogla doći tako visoko na ruku. (Zamišljeno) Možda se sagnula pa je pala na nju? Šnjira joj se zapetljala? Ko' će ga znat'.