Borna Vujčić - Ne čujem pečat, Josipe

[Braca]

Borna Vujčić

Ne čujem pečat, Josipe

LICA

Aleksej (45) – upravnik za pravednu preraspodjelu

Josip (30) – zamjenik upravnika

Ivana (23) – građanka


1. Rutina

Ured neke izmišljene državne službe. Posvuda su registri, fascikli i razni spisi koji tvore dojam uigrane birokratske mašine. Josip pokušava raditi za svojim stolom, ali nešto mu smeta. Aleksej, u uniformi koja odaje viši položaj od Josipovog, mirno pregledava spise.

JOSIP: Nikako ne mogu odlučiti.

ALEKSEJ: Takvim riječima u ovoj prostoriji nema mjesta.

JOSIP: Znam, ujo, ali tebi valjda...

ALEKSEJ: Lakše malo s tim... familijarnim varijantama. Tome pogotovo ovdje nema mjesta. Ovo je državna služba, Josipe.

JOSIP (Nevoljko.): Ispričavam se, upravniče.

ALEKSEJ: Dobro, ne moramo odmah pribjeći drugoj krajnosti. Samo znaš da ja volim...

JOSIP: ...kad ima reda. Znam.

ALEKSEJ: Razumijevanje prije svega. Nad čime to dvojiš?

JOSIP: A, ovo. Ma, slučaj. Što drugo.

ALEKSEJ: Pamtim, jučer si tako zastao čak triput. A sva tri slučaja bila su mačji kašalj.

JOSIP: Ovo nije lak posao, znaš to.

ALEKSEJ: Ja sebe za ovo smatram upravo stvorenim. A i tebe. Ne bih te, jasno je, nikad ni učinio svojom desnom rukom da nije tako.

JOSIP: Ne znam baš da sam stvoren za ovo. U zadnje vrijeme, sa svakom novom odredbom... dođe mi da požalim. Što sam pitao mamu.

ALEKSEJ (U nevjerici.): Nije valjda do toga došlo?

JOSIP: Kako se to vrijeme sad čini daleko. Tada naći posao, pa to je bilo...

ALEKSEJ: Radije se ne bih podsjećao do kojeg je... ne znam da li da uopće izustim tu psovku...

JOSIP: Demokracija?

ALEKSEJ: Do kojeg je očaja dovela ovu zemlju.

JOSIP: Dva završena studija i svejedno, posla ni za lijek.

ALEKSEJ: Intelektualci i radnici odbacivali su se jednakim neobzirom. Sve to čuvam kao podsjetnik čega se u budućnosti moramo kloniti.

JOSIP: A uvijek su nas nekako uvjeravali, ako se trudiš, ako se snalaziš... sve ćeš imati.

ALEKSEJ: Kapitalističke obmane koje su mnoge izobličile u koristoljubive monstrume. Pamtim i to.

JOSIP: Ali onda je došlo do, je li... promjena.

ALEKSEJ: Ne trebam lekciju iz recentne povijesti ovog čuda koje smo stvorili, Josipe. Revoluciju, taj šestomjesečni festival oslobođenja, nju ću pamtiti snažnije od svega.

JOSIP: Samo sam htio reći, kad je došla nova vlast, odnosno, kad smo mi došli na vlast, mama je znala da ćeš ti nešto moći, samo smo mislili, ja sam barem mislio da će to biti nešto... malo. Sigurno manje od ovoga.

ALEKSEJ: Josipe... ja te se sjećam i od prije tvoje prve riječi. Jedino dobro što pamtim iz vremena tih poganih bivših praznika je prilika da vidim našu obitelj, pa tako i tebe. Iz godine u godinu bilo je sve jasnije da si... poseban.

JOSIP: Sad, poseban. Jedno je biti prvi na nekom školskom natjecanju, a drugo...

ALEKSEJ (Izgubi smirenost.): Bio si predodređen za veće stvari! Ti si, kao i ja, tu da vodiš!

JOSIP: Ali možda...

ALEKSEJ: Narod, Josipe, nema pojma što će sa sobom. Pa tu ima neodlučnih, niškoristi, ostala je čak i šaka grabežljivih... ne mogu svi biti kao ti i ja. Em sposobni, em dobronamjerni. Nije to česta kombinacija. Ali s dovoljno snažnim vodstvom... čak i s čovjekom, tim neizbježno nesavršenim stvorenjem, možemo na Zemlji skrojiti raj.

JOSIP (Pomalo nesigurno.): Ja stojim iza toga. I želim pomoći našoj zemlji, našem narodu. Ali ovo... (Podigne fascikl.) to je malo previše odgovornosti.

ALEKSEJ: Tu ću te zaustaviti jer prepoznajem sebičnost što se krije među tvojim riječima. No, reci. Slučaj.

JOSIP: Dakle... Jakov Rališ...

ALEKSEJ: Broj, Josipe, broj! Naravno da si neučinkovit kad si sustavno odmažeš tim nesretnim imenima!

JOSIP: Oprosti. Broj 579246. Gospodin se u starom poretku bavio dionicama...

ALEKSEJ: A, neradnik bogataš. Imam osjećaj da neću presuditi u njegovu korist.

JOSIP: Mislim ipak da bismo trebali biti nepristrani...

ALEKSEJ: Naravno, Josipe. Ta, čak si i mi smijemo dozvoliti koju pošalicu ovakve vrste. Na koncu, nećemo presuditi mi, nego (S poštovanjem.) pravda. Mi smo samo njezini instrumenti.

JOSIP: Jasno. Uglavnom, vidim tu da su ga krenule te dionice jer je dao izgraditi vikendicu, ali nakon revolucije smo mu je oduzeli.

ALEKSEJ: Oduzeta mu je.

JOSIP: Vikendica mu je oduzeta sukladno Odredbi o jednoj nekretnini. Vikendicu sm... vikendica je dodijeljena šesteročlanoj obitelji koja nije imala gdje živjeti.