Slobodan Šnajder - Nevjesta od vjetra

[Braca]

Slobodan Šnajder

Nevjesta od vjetra

Jeder Busen ist dер fühlt,
ein Rätsel,
Kleist, PENTHESILEA

Über schwärzliche Klippen
Stürzt todestrunken
Die erglühende Windsbraut.
Trakl, DIE NACHT

Gemma Boić rodila se u Zagrebu 1883. Ubila se u Beču 1914. Dvije godine kasnije Leopold Stahl objavio je opsežnu monografiju u njezinom "hodu po mukama". Podnaslov je njezin: "Jedno poglavlje njemačke kazališne umjetnosti". Kao provodni motiv monografije provlaći se autorov doživljaj Gemme kao osobe s jakim nagnućem ka nezavisnosti i umjetničkoj čestitosti. To je onda, kao i danas, imalo svoju cijenu. Gemma Boić platila je cijenu. Policijski protokol u njezinu samoubojstvu govori u "napadu depresivne melankolije''. Gemma se, dakle, upisala Saturnu. Na svojeručno istipkanom popisu uloga koji je Gemma poslala upravi zagrebačkog kazališta, kao prijedlog za svoje gostovanje, nalazi se i Kleistova Penthesilea. Vjetrova nevjesta (Die Windsbraut) jest naslov jedne slike Oskara Kokoschke, iz godine 1914. Više od slike, to je objava ljubavi Almi Mahler. Ljubav, za razliku od slike, nije uspjela. Nastanku slike kumovao je i pjesnik Georg Trakl (pjesma Noć), a obrzo se i sam ubio. Što je sve moglo biti inklodirano u pojam "depresivne melankolije" ne znamo. Ovdje iznijeta ljubavna priča izmišljena je. Ali koja ljubavna priča nije izmišljena? S. Š.

LICA:
GEMMA BOIĆ
FELIX STIASSNY
GERDA STIASSNY
NJEGOVA EKSCELENCIJA, IVAN LIKOTITSCH
VON LIKA, brigadni general
WANDA
PAOLO GRIMALDI, impressario
DR GUSTAV KRAEKELIN
PATER DOM. THEOBALD RICCI
MLADIĆ
ANTO GLIBOTA
GIOVANNI TERABOSCO
ANARHIST
EGZIBICIONIST
CLAQUER
OBER Caféa Central u Beču

Ako se ne događa u Beču, godine 1913. i 1914, onda to još može biti jedino u Zagrebu, početkom stoljeća, ili u jednom zavodu u Gornjoj Bavarskoj, oko 1910. Prizor 17 odvodi nas u Veneciju, ali to je vrlo kratko.

1.

Je li to groblje, ili odlagalište kakve pinakoteke, gdje se u gipsu nastoji uhvatiti odslik prave vječnosti? Jesu li to slomljeni kipovi, ili kosti nekad živih ljudi, što vire iz tla? Kao zalutao, naplavljen između kipova, tu je i jedan veliki kovčeg. Noć je tako bistra kako u Srednjoj Evropi to može biti jedino zimi. Ima se sedamnaest godina, a stoljeće ide kraju: Silvestrovo, 1899, u agramu, na rubu Careve Kraljevine. Na horizontu odsjaji mnogih vatrometa u slavu minuloga, a da se odagna strah pred dolazećim. Gemma i Mladić, svaki sa svoje strane, ulaze u igru siijepog miša: zavezanih očiju. Gemma nabasa na antički torzo Apolona, koji plašijivo rukom ispituje. Za toje vrijeme Mladić skinuo povez, te je promatra.

[Braca]

[Braca]