Mira Stanišev - Neko je ukrao Sunce

[Braca]

Mira Stanišev

Neko je ukrao Sunce

Lica i naličja:
NATAŠA srednjoškolka, 17 godina, kojoj je, dok je tapkala po mraku i rasipala snove, neko ukrao Sunce
SINIŠA Natašin brat, 12 godina, ,,mali štreber i cinkaroš"
VERA Natašina majka, 36 godina, slikarka bez talenta, lijepa i lijena
MLADEN Natašin otac, 38 godina, intelektualac, duhom i tijelom snažan, slab samo prema svojoj ženi
MIRKA Mladenova sestra, 43 godine, dobrostojeća ekstravagantna udovica ,,na privremenom radu u Njemačkoj"
SNJEŽANA i VANJA Natašine drugarice
ZOKA Natašin diler i halucinacija
DJEVOJKA MODEL

I
Dnevna soba, koja ujedno služi i kao atelje. Na sredini sobe sto sa tri stolice. U uglu fotelja i stočić pored nje. U pozadini štafelaj. Slike drečavih boja svuda po zidu i prislonjene po uglovima sobe. Pored štafelaja stoji Vera i slika. Na fotelji, nepomična, sjedi djevojka – model. U sobu ulazi Nataša.
NATAŠA: Mama...
Vera slika, ne osvrćući se.
NATAŠA: Mama...
VERA: Da, kaži...
NATAŠA: Trebalo bi da popričam sa tobom...
VERA: (odsutno) Aha...
NATAŠA: (glasnije) Mama! Kažem: ,,Trebalo bi da popričam sa tobom!"
VERA: A, šta misliš da to ostavimo za neki drugi put? Sada me baš krenulo! (molećivo) A, nije valjda, dušo, baš tako važno?
NATAŠA: (razočarano) Da... Možda i nije...
VERA: Eto, vidiš...
NATAŠA: Odoh ja do grada.
VERA: (odsutno) A? Šta kažeš?
NATAŠA (glasnije) Kažem: "Odoh do grada!"
VERA: Da, dobro, nemoj dugo! (pjevuši)
Nataša odlazi. Vera slika u zanosu. Zvono na vratima. Vera i dalje slika. Ponovo zvono.
DJEV. MODEL: Gospođo, neko zvoni.
Vera nastavlja da slika.
DJEV. MODEL: (ponovo, glasnija) Gospođo, neko zvoni!
Ponovo zvono.
VERA: Molim? (uzrujano) Djevojko, već sam ti rekla da se ne pomjeraš!