Dora Delbianco - Kad je stao svijet

[Braca]

Dora Delbianco

Kad je stao svijet

Ovo je priča o neobičnom slučaju kada je smrt jednog čovjeka poremetila cjelokupnu ravnotežu svijeta. Ono za što se vjerovalo da je intimna obiteljska drama poprimilo je razmjere svjetske krize, a sve je zajedno pokušala sanirati domaća hrvatska vlada..


LIKOVI:

Papa

Čovjek iz organizacije

Martin Gunek (60)

Pavle, njegov mlađi sin

Toma, stariji sin

Tajnica

Bogumil, češki veleposlanik

Marina, Tomina supruga

Pomoćnik

Pjesnik

Bohuslav, predsjednik Češke

Olenka, tužna djevojka

Inspektor

Prva novinarka

Druga novinarka

Ministar unutarnjih poslova

Ravnatelj policije

Tv voditeljica

Zastupnica Eu parlamenta

Prvi beskućnik

Drugi beskućnik

Lažni Gunek

Unuk, Starica za eutanaziju, Osiguranje, policajci



PRVI ČIN

1.

Papa izlazi na govornicu i započinje govor.

PAPA: Dragi sugrađani i sugrađanke, stanovnici svijeta. Obraćam vam se jer je voda već došla do grla. Mi još zasad plivamo koliko možemo, ali bojim se da nas ne čeka nikakva Noina arka. Zato apeliram na vašu pomoć jer druge opcije nema. Okrenite se jedni drugima, pretražite svoje kuće, zgrade, garaže i podrume. Poduzmite sve potrebne mjere, samo nemojte gubiti vrijeme jer ga, nažalost, nemamo na bacanje. Mjeseci postaju tjedni, dani prelaze u sate, a minute u sekunde koje su već prošle. Sve je više dokaza koji ukazuju na to da je drugi život upitna kategorija o kojoj bismo mogli diskutirati da imamo vremena. Kojeg nemamo. Zato vas molim sve redom, od Kineza, Arapa, Nijemaca, Srba, Finaca, Danaca, Rusa, Amerikanaca, Australaca, ekipe s Grenlanda pa onih s otoka Fuji, Fiji, Hawai, Karibi...

Do govornice izlazi čovjek iz organizacije i prekida Papu.

ČOVJEK: Ja se ispričavam, morate odmah završiti. Ajmo van. Odvodi ga sa scene.


2.

Stan. U njemu žive dva brata, Toma i Pavle, njihov otac Martin i Marina, Tomina žena. Odmah uz stan je veterinarska ambulanta u kojoj Toma radi. Vidimo Marinu i Tomu koji se nervozno pokušavaju opustiti u vlastitom dnevnom boravku. Ona ima stalnu potrebu nešto govoriti, a on nema.

TOMA: Jutros sam izračunao. Je l ti znaš da sam ja u prošloj godini uspio smanjiti potrošnju struje za 30 posto. I ukupno stavio na stranu 1854 kune. I 25 eura.

MARINA: Još se time hvališ?

TOMA: Ako ovako nastavim, za tri godine imat ću...

MARINAprekine ga: Ukini toplu vodu i grijanje i možeš se javiti za poduzetnika godine. Dosadno mi je, Toma... Sve je ovdje tako glupo i nebitno! Ti tvoji planovi štednje, ovaj premaleni stan... Moram kucati na vlastitu kupaonicu i ne smijem hodati gola... Jesi razgovarao s tatom oko staračkog doma?

TOMA: Nisam.

MARINA: Obećao si.

TOMA: Hoću, Marina, nije mi to baš zgodno.

MARINA: Da, zato što ti to gledaš na krivi način. Tebi je to kao neko poniženje, uvreda. To su obične činjenice. On je star i logično je da ide u starački dom. Neće valjda ići na studentsku razmjenu?!

TOMA: Pitat ću ga...

MARINA: Nemoj ga pitati, nego mu reci. Još dvije godine radit će kao portir. Veleposlanstvo ga dobro plaća. To će biti dovoljno za dom i osnovne troškove. A nama ostane jedna cijela soba za bebu.

TOMA: Ljubavi, trudna si?

MARINA: Bit ću svaki čas.

TOMA: Iako bih ja puno više volio da ode Pavle, ako mene pitaš.

MARINA: Svi neka odu, samo neka odu. Da sam znala kad sam te upoznala na onoj dosadnoj večeri, kako će moj život izgledati... Al trebala sam znati. Ti si proveo dva sata pričajući o konjskim kolikama.

TOMA: Veterinar sam.

MARINA: Znam što si.

TOMA: U ordinaciji sam do dva. Ručamo zajedno?

MARINA: Ne da mi se kuhati.

TOMA: Naručit ćemo.

MARINA: Ne da mi se ni jesti. Imam masažu u 11, a poslije se moram kupati.

TOMA: Dostava je u redu. Jesi ti za Talijane ili Kineze?

U sobu nervozno upada Pavle.

PAVLE: Vi ništa ne čujete? Gluhi? Spavate na ušima?!

TOMA: Što da čujem?

PAVLE: Telefon... Halo?! Ja moram prekidat sviranje i skakat dok vi ležite...

MARINA: Nešto razgovaramo.

PAVLE: Zvali su iz veleposlanstva. Stari jutros nije stigao na posao.

TOMA: Možda kasni.

MARINA: Izgubio se?

TOMA: Takav dan... Ni ja ne mogu naći svoj stetoskop.

MARINA: To je to. Zato ja govorim za dom, a vi mene nećete slušati. Mislim, slušat ćete jednog dana, ali onda će biti kasno. Jer njemu je očito već krenulo... Kako se zove ono kad sve zaboravljaš?

PAVLE: Glupost?

TOMA: Možda je neki zastoj, sudar. Kiša je.

MARINA: Toma...

TOMA: Ne mogu sad. Imam jednu kravu. Već joj kasnim.

On ode, a Marina i Pavle se gledaju.

MARINA: Ima kravu.

PAVLE: Ljubomorna si?

[Braca]