avatar_Braca

Kristina Gavran - Mamutica

Započeo Braca, Novembar 04, 2024, 11:02:14 PRE PODNE

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 2 gostiju pregledaju ovu temu.

Braca

Kristina Gavran

Mamutica


Likovi:

Luka, 60 godina

Sanja, 56 godina

Dino, 28 godina, sin

Ena, 24 godine, kći



Gospođica Mirjana, 47 godina, radi u kvartovskoj kladionici

Slavko, 28 godina, njen sin

Iva, 17 godina, susjeda

Lana, 26 godina, Enina prijateljica


1,5 – soban stan uređen u smeđim tonovima. S ulaza se vidi uska kuhinja i mala blagovaonica sa stolom i četiri stolice, na nju se s desne strane nastavlja dnevni boravak u kojem dominira veliki televizor i kauč na razvlačenja na kojem spavaju roditelji. Uz taj zid je na desnu stranu mala soba s radnim stolom i krevetom na kat na kojem spavaju Dino i Ena. Kraj ulaza mala kupaonica s tuš kabinom.

Osim stana koji je čitavo vrijeme na sceni, postoje još četiri prostora koji se pojavljuju po potrebi: kladionica, kafić, lift, teretana. Ti prostori su prikazani na drugom dijelu scene i bitno je da su uvijek maleni i skučeni.




Zvuk violine iz susjednog stana.

SANJA: Nema vam kod nas nekih promjena, nama je sve ravno. Živimo isto kao i svi drugi ljudi u ovoj zgradi. Puno nas je i zato smo nebitni. Rutina. Svaki dan buđenje, tuširanje, za doručak crna kava koja ponekad prekipi iz džezve i nekoliko čajnih keksa. Posao od osam do četiri i to je sve. Za ručak čušpajz od poriluka uz komad sušenog mesa. Svugdje je tako. Tijekom zime ni ne vidimo sunce, već je mrak kad se vraćamo s posla u svoje spavaonice. Tijekom ljeta gušimo se od vrućine u toj limenci. Zimi se magle prozori. I tako iz godine u godinu. Nasukali smo se kao veliki kit na livadu, eto to vam je ta svakodnevica. Biti nasukan. Rutina. Kad se ne možete ni pomaknuti, kao ogromni mamut.





1. PRIZOR – STAN – SANJA, LUKA, DINO, ENA


Mama kuha ručak. Tata čita novine. Tipičan opis obiteljske situacije iz školskih čitanki. Ena spava. Dino gleda televiziju.

SANJA: Teletina! Za stol!

Nema odgovora.

SANJA: Jeste me čuli? Danas je teletina!

Sanja odlazi do vrata kupaonice gdje Luka sjedi na wc-u i čita novine.

SANJA: Luka, izlazi van.

LUKA: Mh...

SANJA: Dobit ćeš hemeroide.

LUKA: Bez brige, nisu zarazni.

SANJA: Ručak je. Te – le –ti- na.

LUKA: Pa no, stvaram si mjesta za jelo.

SANJA: Nisi već pročitao novine?

LUKA: Nedjeljni prilog.

SANJA: Dobro, za koga ja kuham?

Sanja odlazi u kuhinju. Luka se diže s wc-a i mrmlja za sebe.

LUKA: Čovjek u ovom stanu ne može na miru ni novine pročitati. A kamo li posrati se.

SANJA: (dere se iz kuhinje) Operi ruke!

Luka je taman krenuo prema umivaoniku, ali na Sanjinu rečenicu odustaje. Izlazi iz kupaonice.

SANJA: Jesi oprao ruke?

LUKA: Nisam.

SANJA: Stvarno misliš da si smiješan. Dino, odi sestru probuditi!

DINO: Ne da mi se.

Sanja ga mrko pogleda. Prilazi televizoru i gasi program.

DINO: Fakat si nabrušena otkako si u mirovini.

SANJA: Nisam ja nabrušena, nego tek sad vidim da se vi po cijele dane izležavate.

DINO: Nedjelja je!

SANJA: Nedjeljom se odmaraju oni koji ostatak tjedna rade. Pozovi sestru.

DINO: Ena!!!

SANJA: Nemoj se derati, nego odi do sobe.

Dino odlazi u sobu.

LUKA: Dino je lijena bitanga.

SANJA: Ena spava do podneva!

LUKA: Pusti nju, učila je do kasno.

Zvuk violine iz susjednog stana.

SANJA: I ti Marići! Mogli bi malo utišati svoju kćer.

LUKA: Neka, mala je talentirana.

DINO: Ena će sad doći. Što je za ručak?

SANJA: Teletina.

DINO: Pa to nikad nemamo.

SANJA: Danas je poseban dan.

DINO: Čekaj, to vi slavite jer su vam rekli da ste umirovljenici?

SANJA: Prestani me zvati umirovljenicom! Ne umirem.

DINO: Pa blizu.

SANJA: Dino!

LUKA: Dino, ne gnjavi mamu. Mama je danas napravila teletinu i mi imamo pravo nakon toliko godina staža proslaviti. Ovo je velika promjena za sve nas i ja smatram....

Dolazi Ena u pidžami.

ENA: Govor, govor!

SANJA: Probudila si se.

ENA: Oprosti, prekinula sam te. Kako ono ide? Ti smatraš da su radne navike temelj....

LUKA: (ne shvaćajući da ga Ena ismijava) Da su radne navike temelj života u zajednici.

ENA i DINO: ....u zajednici. Živjeli!

LUKA: Samo se vi zezajte. Valjda i mi imamo pravo proslaviti završetak jednog poglavlja života i početak novog.

SANJA: Ena, operi ruke.

LUKA: Ti i tvoje pranje ruku!

SANJA: Ko djeca! Na sve vas moram upozoravati.

DINO: Nitko te nije tražio.

SANJA: Velika djeca. Koja bi trebala brinuti za druge, a ne da drugi brinu za vas. Još ćete dobit neku boleštinu, i gdje smo onda?

ENA: Tata, vodokotlić se opet pokvario!

SANJA: Ubit će nas ovaj stan.

ENA: I mravci puze po pločicama.

SANJA: Mrave smo prošli mjesec špricali!

ENA: Eto ih opet. I kak da sad pustim vodu?

SANJA: Molim te, ovaj put zovi majstora.

LUKA: Ne mogu svaki put dati dvjesto kuna za to što on petnaest minuta neš sprčka.

DINO: Da, najvažnije da čovjek ima diplomu, jel tako tata?

LUKA: Ti šuti i počni raditi.

SANJA: Dosta, dosta. Danas smo veseli.

DINO: Da, danas smo jako, jako veseli.

SANJA: Dino!

Sanja svima stavlja hranu na tanjur. Dolazi Ena i donosi parizer sa sobom.

SANJA: Što je to?

ENA: Parizer.

SANJA: Dobro, za koga ja kuham?

ENA: Tek sam se probudila.

SANJA: Doručak je odavno prošao. Izvoli sad ručati s nama.

ENA: Nemoj mi se derati na uho.

SANJA: Za koga ja kuham?

ENA: I prekini ponavljati rečenice!

SANJA: Ja ću poludjeti s vama. Poludjeti. Pa ovo je novi recept onog britanskog kuhara. Teletina. Mučim se za vas...

ENA: Nitko te nije tražio.

SANJA: Kako možete živjeti na sendvičima? Ja ću vam prestati kupovati taj parizer!

LUKA: Ena, pa jel ti znaš koliko smeća oni u to stavljaju?

ENA: Ionako kažeš da je kriza. Ja sam jeftina za uzdržavanje.

SANJA: Ali htjela sam da danas proslavimo.

DINO: A što imamo slaviti? Što cijela država propada? Ili to što su vas potjerali u mirovinu prije vremena?

LUKA: Mama se potrudila, ja sam kupio vino. Mogli bismo barem...

DINO: Pretvarati se da smo sretni.

SANJA: Ako ti je tako teško biti sretan, a ti se onda pretvaraj!

Sanja sjeda i jede. Ena gleda u tanjur.

ENA: Ti znaš da ja ne jedem gljive.

SANJA: Pa makni gljive i pojedi teletinu.

ENA: Zagađena je.

SANJA: Zagađena?

ENA: Da, tim gljivastim okusom. Riga mi se od toga.

SANJA: Kila teletine je sedamdeset kuna! Jel ti znaš kolko je to? Sedamdeset!

ENA: Drugi put nemoj staviti gljive.

SANJA: Dobro, kome ja kuham?

ENA: Mama, daj si nađi neki hobij. Aranžiraj cvijeće, planinari. Nešto. Samo nas ostavi s tom hranom.

SANJA: Morate jesti.

ENA: Znamo i sami otvoriti frižider.

SANJA: Sedamdeset kuna.... nezahvalnici jedni.

Sanja ustaje od stola. Donosi kuharicu.

SANJA: Evo, tu si izaberi. Da više ne kažete da kuham ono što ne jedete.

ENA: Daj mama, pusti me.

SANJA: Što ćemo sutra kuhati?

ENA: Ne znam. Nisam sad gladna.

SANJA: Ali sutra ćeš biti.

ENA: Onda ću sutra razmišljati o tome.

SANJA: Dino, daj ti reci. Što ti se jede?

DINO: A kaj ja znam...

LUKA: Ja bih pekinšku patku. (namigne Dini)

SANJA: Odakle mi pekinška patka?

LUKA: Ne znam. Pitala si me što želim.

SANJA: Molim te lijepo, kad si ti jeo pekinšku patku?

LUKA: Kad sam bio u Pekingu!

SANJA: Dobro, jel vama tako teško donijeti odluku?

DINO: Evo, ovo.

Dino nasumce otvara knjigu.

SANJA: Tripice u umaku od vina. Da vidim...

LUKA: Eto, tako je malo potrebno da usrećite mamu.

ENA: Jel ti opće znaš kaj su tripice?

DINO: Nikad čuo.

ENA: Crijeva!

DINO: Ne seri.

SANJA: Dino, ne govori o sranju za stolom.

DINO: Kakve veze ima?

LUKA: Dosta, dosta.

Prijava/registracija


Facebook   Instagram   Tiktok