Una Vizek - Nema života na Marsu

[Braca]

Una Vizek

Nema života na Marsu

NAPOMENA VEZANA ZA LIKOVE: U drami postoje muški i ženski lik i svaki od njih ima svoju unutarnju osobu. Te unutarnje osobe mogu glumiti zasebni ili isti glumci, ovisno o redateljskoj viziji.

Likovi:

On – vanjski svijet

Ona – vanjski svijet

Ona(na) – unutarnji svijet

On(an) – unutarnji svijet


Ovo je jedna klasična, tragična priča o dvoje kretena. Dvoje ranosrednjovječnih kolega, stabilnih i čvrstih, odgovornih i pametnih, obiteljskih ljudi. Kojima je malo dosadno. I lagano već stare. I već dugo, dugo sjede tako zajedno u uredu. Jedno deset godina. Ona sjedi malo naprijed. On malo iza nje. Nekako dijagonalno. Kako već to biva kad imate deset godina radnog staža, stalno vam je dosadno. A kad vam je dosadno svašta vam pada napamet. U glavi se čuda događaju, dok su vani samo spisi, klamerica i pokoja pčela. Kao da postojite u dva paralelna svijeta.

Da li će te svjetove u vašoj glavi igrati dva ili četiri glumca, potpuno vam prepuštam na volju. Ali ja ih volim zamišljati kao četiri potpuno odvojene osobe, u dva odvojena prostora. Ili spojena, oh, kvragu, ne znam. Upotrijebite maštu. Aha i da – iz čisto praktičnih razloga, da bi bilo lakše pratiti, unutarnje ćemo ljude nazvati Onan i Onana.



Onan: Stvar je u tvojoj kosi. Kako ti pada na to rame koje je otkriveno, a opet nije. Tom komadu gole kože, koji kao da je slučajno provirio. A znamo da nije. I ti i ja znamo da nije.

Onana: Stvar je u tom pogledu na moje rame koji ne vidim, ali osjećam ili mislim da osjećam ili se nadam da osjećam ili brijem da osjećam.

Onan: Stvar je u tom pokretu, u tom laganom pokretu. Jebote, kao da je iz filma. Je li zna ona što radi? Je li to slučajno ili namjerno? Je li to za mene? Jel' ona to misli na mene?

Onana: Jel' me gleda? Gleda li me? Zašto ne osjećam pogled? Trebala bih osjetiti toplinu, vrućinu. Zašto ne osjećam kako me pali pogledom?!

On: Jel se ti to samozadovoljavaš?

Ona: Glupe su ti fore.

On: Pa šta radiš?

Ona: Šta radim?! Čitam.

On: Jesi li svjesna ti što radiš?

Ona: Joj, daj me ne davi.

Onan: Zacrvenila se. Neugodno joj je. Znala je što radi.

Onana: Sranje, sranje, što sam točno radila? Tko zna kako to izgleda? Pretjerujem. Stvarno pretjerujem.

Onan: Sviđa mi se kad se zacrveni. Ona to za mene. Misli na mene.

Onana: Al' gledao je. Ipak je gledao.

On: Čuj.

Ona: Što je?

On: Jel imaš klamericu?

Ona: Imam.

On: Posudiš?

Ona: Evo ti.

On: Hvala.



Onana: Pa ima on svoju klamericu. Vidjela sam je jučer. Isuse, ovo je k'o osnovna škola.



On: Evo izvoli.

Ona: Hvala.

On: Molim.



Šute. Rade.





Onana: I što sad, sad ćemo šutiti tako?



Ona: Čuj.

On: Ha?

Ona: Daj mi posudi klamericu.

On: Evo ti.

Ona: Hvala, imam svoju.

On: Što me onda pitaš?!

Ona: Niš, niš. (smije se)

On: Aha! A, ovaj, nisam je mogao naći prije. Ali evo tebi sad moja. Hoćeš?

Ona: Hvala, ko da jesi.



Onan: Ali nisam, a bi, o kako bi.



Ona: Molim?

On: Ništa, ništa.



Ona: Čuj, daj reci, jesi skužio ti onaj spis od jučer?

On: Koji?

Ona: Onaj s jučerašnjeg sastanka.

On: Jesam.

Ona: Daj mi objasni nešto.

On: Što?



Prilazi mu Ona. Mrtva hladna. Od straha. Da ne primjeti kako joj srce lupa. Ali to ju naravno neće spriječiti da mu priđe blizu. Jako blizu. Nepotrebno blizu.

Ona: Evo, gle tu na ovoj stranici kaže jedno, a tu drugo.

On: Gdje?

Ona: Evo tu. Gle, tu kaže ovo, a tu skroz drukčije.

On: Aha.

Ona: Što aha?

On: Ma to ti se uopće ne odnosi na istu stvar.

Ona: Aha.

On: Vidiš...



Onana: Vidim, vidim ja tebe. Jel vidiš ti mene? Odmaknuo se. Jesam li preblizu? Možda sam se oznojila pa smrdim. Bolje da se maknem.

Onan: Zašto se sad maknula? Tko zna kakav mi je dah.



On: Jel' imaš žvaku?

Ona: Ne, sorry.

On: Ma OK. Gle poslat ću ti na mail referencu iz koje možeš sve vidjet.

Ona: Aha. OK. Tenks.



Onana: Kako me otpilio. Samo da se maknem. Kvragu.

Onan: Morat ću kupiti žvake.



Onana: Dosadno mi je. A kad mi je dosadno uvijek se napalim. To počne tu negdje, na potiljku, i onda kao da lagano putuje niz kičmu, napreduje polako, ali nezaustavljivo dok ne dođe do dna. Do izvora. I onda više ništa nije bitno – samo - da li me gleda. Gleda li me sad? Ako pogledam i vidim da me gleda znači da ga imam.

Ne gleda.

Sranje.



OK. Brojat ću do 30. Ako se tad okrenem i vidim da me gleda znači da ga imam ali se pravi da ga nemam.

Ne gleda.

Sranje.

OK.



Brojat ću do 60. Ako me tad NE gleda...

Onan: Odjednom kao da joj neki impuls prođe kroz tijelo. I kičma joj nekako oživi, postane meka, vijugava i topla. Čini mi se ponekad da se cijela pretvori u zmiju.

Onana: Jebote, gleda. Sad je trebao – ne gledat!

Onan: Jebote, vidjela me. Šta misliš, može li mi čitati misli? Može li se to nekako isčitati iz očiju?

Uostalom, zašto se ona okreće tako često? Nemoj me zezat da provjerava da li ju gledam. Baš da vidim koliko će se puta okrenuti u pet minuta. Čisto iz fore.

Onana: Ok. Onda ćemo ovako. Štopat ću pet minuta. Ako u me u pet minuta pozove onda je lud za mnom.

Onan: Nije se okrenula niti jednom. Ma brijem. Moram raditi, imam posla. Nemam vremena buljit' u tu njenu vijugavu kičmu. Uostalom ima velike uši. Niti nije tako zgodna.

Onana: Nije me pozvao. Idiot. Ma, idem raditi, nemam vremena brojati minute. Uostalom niti nije tako zgodan.

Onan: Nema ni neka usta posebno lijepa. I kvrgav joj je nos. Au, sranje, zašto je morala sad još i dići noge na stol?

Onana: Tko ga *ebe. Uopće me ne zanima. Uostalom, brojati do 30?! Jel to primjereno nekom od 40?

Onan: Jel ona to zbog mene digla noge? I otkud joj pravo da dolazi u tako kratkim hlačama na posao? Baš je to neukusno.

Pitam se - kakvog su joj okusa koljena?

Onana: Nevjerojatna je ta povezanost dosadnih spisa i libida. Možda bih mogla patentirati svoje dokumente kao afrodizijak?

Onan: Opet se dira. Pa dobro, jel ona normalna?

Onana: Opet ne gleda. Ma baš me briga, idem na kavu.

Onan: Kud će sad?

Onana: Da ga pozovem? Neću. Ma, zašto ne, pa frendovi smo, sto puta smo bili na kavi.



Ona: Idem na kavu. Hoćeš?

On: Može, donesi mi jednu s mlijekom.



Onana: Koji kreten.



Ona: A ne ideš sa mnom dolje?

On: Ma imam sastanak sad.

Ona: Aha. S mlijekom znači? Hladnim, ne?

On: S hladnim. Da.



Onana: Kreten.



Ona se vraća. On sjedi za kompjuterom sa slušalicama na ušima. Na sastanku je. Telefonskom. Ona mu stavlja kavu na stol.

Ona: Izvolite, kolega.

On: Hvala. (Kaže on i obdari ju najljepšim smiješkom kojeg je mogao iščupati.)



Onana: A fakat se lijepo smiješi. To mi je možda i najdraže, taj smiješak. Ili pogled. Možda je stvar u pogledu? Jebote, koji mi je *urac, pa znam čovjeka već deset godina. Što mi je došlo odjednom?

To je zbog onog razgovora neki dan. Kad sam ga čula kako s Markom priča o onoj Jeleni s drugog kata. Opaki komad, svi se pale na nju. A on je rekao da mu uopće nije nešto, da ima puno zanimljivijih cura, naprimjer - ja. Otkad sam se vratila s porodiljnog da sam se jako proljepšala.

Istina - naveo je i neke druge cure...

Onan: Zanima me, da li ona uopće sluti da me zanima.



On: Da, da, oprostite nisam čuo što ste zadnje rekli. Da veza je loša. Aha, u vezi, izračuna. No da...



Onana: Stalno je na tim konferencijama. Nikad ne mogu pričati s njim. Da bar imam neko ogledalo, da vidim da li me gleda. Sutra ću donijeti ogledalo. Ma, koji je meni *urac? Kakvo ogledalo?! Pa ja sam udana, jebote. I on je oženjen. Kakvo crno ogledalo? Samo mi je dosadno. Moram počet čitati ove spise, jer inače stvarno neću stići ništa napraviti. Ako to ne pročitam za pola sata, totalno sam u problemima.



U taj tren.



On: Hoćeš na ručak?

Ona: Može!



Onan: Opet mi je stavila noge pod nos.

Onana: Uf, opet se gubim. Skoncentriraj se, skoncentriraj se, skoncentriraj se.



Onan u svojoj glavi prilazi Onaninim bosim nogama na stolu i polako, vrlo polako, vrlo nježno, oprezno i fino prelazi rukom po donjem dijelu istih, od bedra do stopala, pa natrag. Trebamo li uopće podsjećati da je ljeto, a njene su hlače pomalo prekratke za posao kojim se bavi.