Ana Pisac-Serezlija - Novak

[Braca]

Ana Pisac-Serezlija

Novak

LICA:

GLUMAC 1: Rudi, 82 god.; odgajatelj

GLUMAC 2: Bobi, 82 god.; Bobi 6 god.

GLUMAC 3: Gogo, 82 god.; Gogo 6 god.


BROJ MUŠKIH LIKOVA: m4 (m1-6 g./82 g.; m2-6 g./82. g.; m3-82 g.; m4-u rasponu od 30 do 60)

NAPOMENA VEZANA ZA LIKOVE: dva lika se pojavljuju kao dječaci od 6 god. i kao starci od 82 god.

MJESTO RADNJE: starački dom; dječji vrtić

VRIJEME RADNJE: 21. st.


1. PRIZOR

Dječji vrtić

Fino odjeveni dječak slaže skulpturu od lego kockica. Po završetku slaganja osjeća se uzbuđeno i ponosno zbog svog postignuća. Neko se vrijeme zadovoljno divi djelu svojih ruku.


2. PRIZOR

Starački dom

Starac u sobi staračkog doma. Ugađa violinu i odsvira mali dio Gibonnijeve ,,Tolerance".

Ulazi Rudi s dvije šalice čaja. Zastane na pragu da bi na trenutak uživao u cimerovoj izvedbi.

RUDI: Divno, Bobi. Naprosto, divno.

BOBI: Ti si taj koji se dosjetio prave pjesme, Rudi. Ti ćeš najviše biti zaslužan za pobjedu.

RUDI: U to ime... (Nazdravljaju šalicama)

BOBI: Mmm, ovo je nešto novo?

RUDI: Daaa. Pokušaj pogoditi.

BOBI: Hm, da vidimo, osjećam lagano škakljanje po jeziku, đumbir je zasigurno prisutan... A pored njega, hm, nešto iz toplijih krajeva...

RUDI: Toplo, toplo...

BOBI: Vidim nešto crno... crnu boju kože...

RUDI: Crna kao ugljen.

BOBI: Stara vruća Afrika...?

RUDI: Dabome, cimi.

BOBI: Ovakve osvježavajuće note koje pršte vitaminom C osjetio sam kad smo bili... čekaj, gdje smo ono bili... ah da, u Mariboru na izletu. Da, da, u Mariboru smo bili. A one večeri kad je lijevala strašna kiša u hotelskom kafiću popili smo jedino što su od čajeva tada imali... rooibos!

RUDI: Bez kofeina, dragi moj!

BOBI: Izvrsno! Izvrsno!

RUDI: Morao sam dobro sakriti kutiju da ne bi nesretni Slaven nabasao na nju u svojim noćnim šetnjama. Čuo sam sad da je sinoć opet mjesečario i zamijenio Vinkove tablete za svoje.

BOBI: Ma daj?

RUDI: Da, da. Eno Vinko sad pleše po sobi na onoj svojoj jednoj nozi.

BOBI: Strašno. Sreća da si dobio normalnog cimera, jel da, cimi?

RUDI: I glazbeno nadarenog! Hajde, zagudi opet.

Bobi zasvira, a Rudi pjeva.

RUDI: Opet se škripje zubima i s ove i s one strane, i opet se žuri ljudima da siđu na niske grane. Ko me to stavlja u red, veže mi zvonce za vrat i kaže – ili si njihov, ili si naš, druge nemaš. Kako da ljudi nauče i da im pod kožu uđe, kada se ljubi domaće da se ne mrzi tuđe...

Svirka prestaje.