Davor Špišić - Zidarija

[Braca]

Davor Špišić

Zidarija


LICA

IGOR

LUKA

DARA

HUANITA

UČITELJ


1

ZGURENA NEDOVRŠENA PRIZEMNICA. GOLE CIGLE. STRŠE ARMATURE, VREĆE STAROG CEMENTA POD NADSTREŠNICOM...

ISPRED KUĆE, NA SANDUKU SJEDI LUKA. ČISTI CIGLE. NJEGOVA ŽENA DARA STOJI NA PRAGU, DRŽI TANJUR S HRANOM I GLEDA MUŽA S LJUBAVLJU.

DARA: MAJSTORE, DIŠI MALO. MOŽE PAUZA?

LUKA: MOŽE, LJUBAVI, SAMO JOŠ OVU DA SREDIM...

DARA: NEĆE KUĆA POBJEĆI.

LUKA: TO TI MISLIŠ.

DARA: VRIJEME JE DA NEŠTO POJEDEŠ. SPREMILA SAM TI KAJMAKA I PAPRIKA.

LUKA: NISAM GLADAN.

NA DRUGOJ STRANI SCENE SU RESURSI OSNOVNOG OBRAZOVANJA: ISLUŽENE ŠKOLSKE KLUPE, PLJESNIVA ZELENA PLOČA NA ZIDU, KARTA SVIJETA ŽIGOSANA CIGARETAMA. U ZADNJOJ KLUPI SKUPIO SE IGOR, OBJEŠENE GLAVE POD KAPOM.

IGOR (UMORNO): ,,GLAVU GORE, ŠUPČINO". ,,LUZERU, GDJE SI TU USRANU KAPU NAŠAO?" ,,PEDERU, NA OTPADU SE OBLAČIŠ, FUJ"... TO SU MI DANAS VIKALI ZA DOBRODOŠLICU.

DARA SJEDNE NA SANDUK POKRAJ LUKE. NASLONI GLAVU NA NJEGOVO RAME.

DARA: HOĆE BITI NEKE KORISTI OD TIH STARIH CIGALA?

LUKA: KAKO NEĆE, ZDRAVE SU KO DREN. SREĆA DA SAM JUČER PROLAZIO PORED TE KUĆE. ZAMISLI, ZA POLA DANA SU JE SRUŠILI. EH, KAD MOŽEŠ PLATIT BAGERE, TO IDE KO PODMAZANO... NEGO, PITAM JA VLASNIKE: ,,ŠTA ĆETE S CIGLAMA, LJUDI?", A ONI: ,,NIŠTA, BACIT ĆEMO." ,,KO JE VIDIO BACAT?" KAŽEM JA, A ONI MENI: ,,ONDA NOSI, DA IH NE VIDIMO."

IGOR SPUSTI GLAVU NA KLUPU.

IGOR: BACILI SU ME NA KLUPU. UDARIO SAM ZUBIMA PO RUBU. NIJE BILO PUNO KRVI. VEZALI SU MI NOGE I RUKE.

LUKA OKRENE NAZUBLJENI RUB ČEKIĆA I ODVALI KOMAD MALTERA S OLUPANE CIGLE.

LUKA: GLE, NEMA U NJOJ NI TRUNKA VLAGE. SUVLJA JE OD PIJESKA.

DARA: ONOG... MEKSIČKOG?

LUKA: BAŠ TAKVOG.

DARA: OTKUD TI ZNAŠ KAKAV JE PIJESAK U MEKSIKU?

LUKA (ISCERI SE): MA, LUPETAM. NEMAM POJMA. KAO NI TI.

DARA: TU SE VARAŠ. JA, IPAK, MALKICE IMAM. VEĆ SAM TI JEDNOM REKLA DA JE MOJA POKOJNA BABA TAMO PENZIJU ZARADILA. ČUVALA JE DJECU U OBITELJI JEDNOG BOGATOG DOKTORA.

LUKA: ZABORAVIO SAM.

DARA: E, VIDIŠ, JA PRVO ČEGA SE SJEĆAM U ŽIVOTU TO SU NJENI PREDIVNI OPISI MEKSIKA. ZNALA MI JE SATIMA PRIČATI O BIJELOM PIJESKU ACAPULCA ILI O VEČERNJIM SERENADAMA POD BALKONIMA, ILI KAKO KAKTUSI CVATU... BOŽE, TAKO JE LIJEPO PRIČALA, NI NEKI PISAC NE BI BOLJE ZNAO. LJUPKO NAKRENE GLAVU, ONAKO KAO DA SE PRISJEĆA, POPRAVI PUNĐU, A, VJERUJ MI, PUNĐA JOJ JE UVIJEK BILA UREDNIJA NEGO U NEKE APOTEKARKE, OČI JOJ ZASVJETLUCAJU, MALO STIŠA GLAS, MISLIŠ SAD ĆE USPAVANKU ZAPJEVATI I POČNE REDATI SLIKE... KAŽEM TI, TOLIKO JE TO VJERNO PRENOSILA, DA SE MENI ČINILO KAO DA SAM I JA BILA TAMO.

IGOR: REKLI SU DA SAM LJIGAVI ŽOHAR I DA ME TREBA GAZITI DOK NE PRSNEM. UDARALI SU ME NOGAMA PO BOLESNOM KUKU. I DEČKI I CURE. DUGO I BIJESNO SU ME UDARALI, KAO VREĆU... SVE DOK NISAM IZGUBIO SVIJEST.

LUKA ŽVAĆE KRUH S KAJMAKOM. DARA REŽE PAPRIKU, ZADOVOLJNO SE SMJEŠKA.

DARA: IPAK SI BIO GLADAN.

LUKA: IZGLEDA.

[Braca]