Luiđi Pirandelo - Naći se

[Braca]

Luigi Pirandello

Naći se

(1932.)

S talijanskoga prevelа: Morana Čale

Naslov izvornika: Trovarsi

OSOBE:
DONATA GENZI, GLUMICA
ELJ NIELSEN
GIANFRANCO MOLA, GROF
ELISA ARCURI
CARLO GIVIERO
MARKIZA BOVENO
NINA, NJEZINA UNUKA
SALO
VOLPES
LIJEČNIK
ENRICO, ELISIN SOBAR
SOBARICA HOTELSKA SOBARICA

Vrijeme sadašnje. prvi i drugi čin na rivijeri, treći u sobi luksuznoga velegradskog hotela.

PRVI ČIN

Predvorje vile Arcuri na Rivijeri. Na lijevoj strani drvene nenatkrivene stube sa sagom koje vode na gornje katove. Od prvoga kata vidi se kružni balkon na koji gledaju vrata gornjih soba. Pod tim balkonom, u pozadini, na sredini, vrata koja vode u blagovaonicu; vrata su od brušena stakla. Desno, odvojen kut kojemu su zidovi police s knjigama, a oko njih se proteže kožnato sjedište. U sredini je stolić sa stalkom za cvijeće, kutijom za cigarete, pepeljarom itd.
Bogato moderno pokućstvo, prikladno za predvorje.
Pošto se podigne zastor, na pozornici pokraj ulaza su sobar Enrico i sobarica koji čekaju uzvanike. Prvi stiže Carlo Giviero, zreo mladić, blizu četrdesete, vrlo otmjen, u smokingu, blijeda lica kakva se danas u društvu obično smatraju zanimljivima, lijepe crne, guste, dobro počešljane kose s ponekom koketnom srebrnom niti, visoka rasta, vitak, držanja osobe koja se dosađuje i sklona je blagoj ironiji. Giviero je doktor medicine, ali je bogat pa se ne bavi svojom profesijom nego proučavanjem i iz razonode piše vrlo literarne eseje iz psihologije. Čim je ušao, skine lagani kaput i šešir pa upita, ali kao da to već zna, jer se uputi prema stubama.
GIVIERO: Je li gore?
ENRICO: Jest, gore je.
GIVIERO (sobarici) Bolje?
SOBARICA: Ustala je, sići će na večeru.
GIVIERO: Dobro, dobro. (Sa stuba, penjući se.) A gošća - Genzijeva - je li stigla?
SOBARICA: Jest, danas u četiri.
GIVIERO: Po tom vjetru... (Pokuca na jedna od balkonskih vrata, otvori, uđe.)
ENRICO (sobarici, pošto su ostali sami) Tko je pak ta, još ne shvaćam.
SOBARICA: Genzijeva? Kako!? Zar je još nisi čuo?
ENRICO: Ja nisam, nikad. Sto radi, pjeva?
SOBARICA: Ma kakvo pjevanje! Glumi.
ENRICO: A, tako? Mislio sam da je pjevačica.
Uđe markiza Boveno s unukom Ninom. Markiza je golema, teška, ali prava gospoda. Nina je bucmasta, živahna, pametna, prodornih očiju, uspravnog nosića što posvuda njuška i čeprka. Nina je ojađena i srdita zbog svojega rasta sličnoga nezgrapnoj lutkici koja se više širi u ženske obline nego što se izdužuje prema djevojačkoj gipkosti. S njom postupaju kao s djetetom koje je pomalo smiješno, a to je neprestano razdražuje. Nina bi htjela biti »športski« tip gospođice. I sama pomalo smiješna zbog svojega mudrog starinskog duha, premda je bez predrasuda, baka joj nameće svoju volju. Obje udu ogrnute šalovima, baka sa šeširom, Nina gologlava. Baka je zadihana.

[Braca]