Sofokle - Elektra

[S.Teller]

Sofokle

Elektra

LICA:

PEDAGOG
OREST, sin Agamemnonov
PILAD, prijatelj Orestov, ne govori ništa
ELEKTRA,
HRISOTEMIDA, sestre Orestove
ZBOR, ugledne starije djevojke mikenske, prijateljice Elektrine.
KLITEMNESTRA, udovica Agamemnonova.
EGIST, kralj i drugi muž Klitemnestrin.

ČIN PRVI

Sviće. Pred kraljevski dvor u Mikeni dolaze
Orest, Pilad i pedagog.
Dvor ima troja vrata i trijem sprijeda,
gdje stoje kipovi božji,
a medu njima i Apolonov.
Desno se vidi grad Arg
(gaj Ijin i trg Likijski),
lijevo se na visu diže hram Herin.

OREST, PILAD, PEDAGOG.
Pedagog
Oj sine Agamemnona, što bješe vođ
Pod Trojom nekad, - sada možeš glavom sam
To gledat, za čim srce vijek ti čeznulo.
Ta eno stari Arg, za kojim ginu ti,
I strkom gnane Inahove kćeri/1/ gaj!
To boga, zatirača vučjeg, Oreste,
Trg jeste Likijski, a slijeva slavni hram
Gle Herin; ovo, kamo sada stigosmo,
Mikenu drž' da vidiš zlatom bogatu
I Pclopida eto dvore zlokobne.
Tu po umorstvu oca nekad primih te
Od sestre tvoje rođene, ponesoh te
I spasoh i do cvijeta hranih mladosti.
Da osvetnikom budeš krvi oca svog.
Sad, Oreste i Pilade, ti najdraži
Moj znance, brzo vam je smislit, što ćemo.
Jer jasno sunca svijetlo već nam jutarnje
Gle glasne ptičica glasiće budi sad,
A crna, zvjezdani' osuta uminu noć.
Stog, prije neg' iz dvora tko vam izađe.
Posavjetujte se, jer tu smo, gdje nam nije
Otezat doba, već je pravi radu čas.
Orest
Najmilija mi slugo, kako jasne mi
Ti znake kažeš, srcem da si dobar nam!
Ta kao konj što plemenit, i ako je star,
U pogibli izgubit neće srca svog.
Već uho naćuli, - baš tako i ti na
Sad potičeš i ideš sam med prvima.
Pa zato ću ti svoju otkrit odluku,
A ti mi pozorno daj slušaj svaku riječ,
I ako ne pogodih što, promijeni to!
Kad ono stigoh k proročištu pitijskom.
Da saznam, kako ću za oca svog se ja
Osvetit onim, krv što njeg'vu proliše,
Ovako mi proreče - sad ćeš čuti - Feb:
Bez štita, vojske, lukavstvom iz potaje
Sam rukom svojom smrt nek zadam pravednu!
Pa kada takvo dakle čusmo proroštvo,
Ti uđi, zgoda kad se pruži, u dvor taj,
Obaznaj sve, što s' radi, pa kad saznaš to.
Daj stalno javi nam! Ta radi starosti
I duga vremena prepoznat neće te
Ni sumnjat, gdje sjedinam' tako procvate.
I pričaj njima, tuđin da si Fočanin
i da si evo stigo od Fanofeja/2/ -,
Jer to je njihov saveznik baš najbolji.
Pa javljaj, usto kletvom njima kuni se,
Oresto da od sudbe krute pogibe,
Na pitijskijem igrama se skotrlja
U trku s kola. To nek bude tvoja riječ!
A mi ćemo - da, tako reče nama bog -
Grob očev prije svega prelit./з/ okitit
Njeg kose viticom, a onda vratit se
I rukam' onu dići žaru mjedenu,
U grmu štono - to znaš i ti - sakrih je.
Da riječju varajući donesemo im
Glas mili, moga da je lika nestalo
U plamu veće - u prah da se raspao.
Pa što me briga to, kad riječju mrtav sam
A uistinu zdrav i stečem slavu si.
Da, u dobitku, mislim, nema riječi zle.
Ta često vidjeh veće, gdje o smrti se
i mudrih lažno širi glas, a onda se.
Kad opet kući stignu, štuju većma još.
Pa tako s' i ja hvalim, poslije glasa tog
Ko zvijezda da ću živ dušmanma sinut još.
Al', otadžbino moja, bozi domaći.
Na putu tome s dobrom srećom prim'te ine -
Pa i ti, dome očinski! Ta bol me
Sad digli, pa te s pravom sveiit dolazim.
Iz zemlje zgažena ne otpravite me.
Već dajte vlast da dignem, dom svoj uskrsnem!
Sad rekoh to, a ti se, starce, kreni već.
Na svoju - to ti briga budi! - pazi stvar!
A nas dva idemo. Ta čas je, - Ijudma on
U poslu svakom pomoć jeste najveća.
Elektra (u kući)
Ao meni - meni jadnoj!

Pedagog
Za vratima unutra, sinko, sluškinje
Ja jedne, učini se meni, jauk čuh.
Orest
Je l' nesretnica Elektra?
Ma hoćeš Ti,
Da ovdje ostanemo i plač čujemo?