Miro Gavran - Sladoled

[Braca]

Miro Gavran

Sladoled

(komedija)

Lica
MAJKA
(26 godina, 30 godina, 36 godina, 44 godine, 53 godine, 60 godina, 63 godine, 73 godine, 83 godine)
KĆI
(3 godine, 7 godina, 13 godina, 21 godina, 30 godina, 37 godina, 40 godina, 50 godina, 60 godina)

PROLOG
MAJKA: Prema našoj enciklopediji, sladoled je slastica izrađena od mlijeka ili vrhnja, žumanjaka i šećera. Da bi se dobile različite vrste, dodaju se voćni sokovi ili mirisi, čokolada, kava, lješnjaci, rum, vanilija itd.
KĆI: Smjesa se miješa u rashladnom uređaju u posebnoj posudi (nekada ručno, danas većinom električnom miješalicom), sve dok se ne skruti u sleđenu masu različite konzistencije – tako dobijemo mekani i tvrdi sladoled, koji se servira različito modeliran. (Brzi glazbeni akord i promjena svjetla.)
1. SCENA
(Majka ima 26 godina, kći ima 3 godine. Držeći kćer za ruku, majka dolazi na ljetnu terasu slastičarnice sve do proscenija gdje se nalazi nevidljiva vitrina za sladoled. Vitrina je "postavljena" na rub scene između publike i naših junakinja, tako da se obraćajući nepostojećoj slasti čarki, majka zapravo obraća publici.)
MAJKA: Smiri se, dušo, smiri... sad će ti mama kupiti sladoled... Dobar dan... hajde, dušo, reci koji sladoled želiš. Ovaj tamni je od čokolade, a ovaj drugi je od vanilije.
KĆI: Mama, ja bih htjela onaj koji je slađi.
MAJKA: Oba su slatka.
KĆI: Ja bih onda htjela i jedan i drugi.
MAJKA: To će ti biti previše, dušo. Odluči se koji ćeš.
KĆI: Ja bih oba – teško mi se odlučiti.
MAJKA: Vidiš da teta čeka, reci što ti je draže?
KĆI: A koji tata više voli?
MAJKA: Tata obično uzme pola jednoga i pola drugoga.
KĆI: Onda ću i ja pola jednoga i pola drugoga.
MAJKA: Molim vas maloj polapola, a meni vaniliju. (Pruža "novac", jedan sladoled daje maloj, a drugi uzima za sebe.)
MAJKA: Hvala... Hajde, dušo, sjedni ovdje da u miru pojedemo sladolede pa idemo u vrtić.
KĆI: Mama, ja ne bih u vrtić.
MAJKA: Moraš, zlato – a i obećala si mi da ćeš otići u vrtić ako te odvedem na sladoled. Vidjet ćeš kako će ti ondje biti lijepo. Puno igračaka, puno djece.
KĆI: Mama, ja bih radije bila u našem stanu s tatom.
MAJKA: Tata je na putu, tata radi. Njega neće biti još danima. Tata gradi ceste.
KĆI: Je l' tata vozi bager?
MAJKA: Ne, sunce, tata je inženjer, on nadzire one koji grade ceste, on onome tko vozi bager zapovijeda.
KĆI: Ja bih voljela da moj tata vozi bager.
MAJKA: Zašto?
KĆI: Zato da me stavi na bager i da me provoza.
MAJKA: Je l' ti fn sladoled?
KĆI: Je, al' je jako hladan.
MAJKA: Mora biti takav.
KĆI: Mama, ja ne bih u vrtić.
MAJKA: Objasnila sam ti da tate nema doma i da moraš od danas ići u vrtić. Ne mogu te ostaviti samu.
KĆI: Ja bih s tobom bila doma.
MAJKA: Zlato, rekla sam ti, već da od sutra mama počinje raditi u jednoj velikoj zgradi i od sutra ni mene neće biti doma. Mami je to prvo radno mjesto i uzbuđena je jer joj je sutra prvi radni dan, kao što je tebi danas prvi dan vrtića.
KĆI: A kako to da ti nisi prije radila i uvijek si bila doma sa mnom?
MAJKA: Prije nisam mogla raditi jer... jer... Kad su se mama i tata zavoljeli... ostala sam trudna, pa sam prekinula fakultet, pa sam rodila tebe, pa si ti onda bila mala i nisi mi dala učiti ni danju ni noću, pa sam tek prije dva mjeseca diplomirala i tek sad mogu raditi ono za što sam se školovala.
KĆI: A kako se ta tvoja škola zove?
MAJKA: Koja škola?
KĆI: Ta koju si završila?
MAJKA: To je bio studij prava.
KĆI: A što je to?
MAJKA: Teško je to i meni za objasniti.
KĆI: Hoćeš li ti voziti bager?
MAJKA: Neću.
KĆI: Onda je i to bez veze, kao i tatin posao.