Dušan Jovanović - Oslobođenje Skoplja

[Braca]

Dušan Jovanović

Oslobođenje Skoplja

Črni Vrh, Skopje, Beograd, Ljubljana; rujan 1976. veljača 1977.

OSLOBOĐENJE SKOPJA posvećujem kazališnom radu prijatelja Ljubiše Ristića

Prevela: Neva Toplak

OSOBE:

TASIN
LICA
GEORGIJ
ZORAN
ANA
KRSTO
OSKAR
TRAJKO
BIBA
RISTE
LENČE
RENATA
ŽENSKI GLAS
SVEĆENIK
NAČELNIK
GOSPODINOV
STOJČEV
BALE
ANICA
STARIJA ŽENA
LJUDI IZ SUSJEDSTVA
ŽENSKI ZBOR
DOKTOR
NJEMAČKI OFICIR
HEROD
GAŠPAR
BALTAZAR
MELKIOR
VAVO
BOLNIČARI
OSLOBODITELJI
DUŠAN


Ovaj kazališni komad u tri čina obuhvaća fragmente sjećanja na kraj drugoga svjetskog rata - tada šestogodišnjeg djeteta muškog spola. Usprkos činjenici da zapisivač ovoga teksta osobno vrlo dobro poznaje »junaka« ove priče i njegovu rodbinu, iz razumljivih razloga nikako ne može bez rezerve jamčiti za vjerodostojnost »junakova« svjedočenja. Pa ipak: Iako ispovijed - u ono vrijeme šestogodišnjeg Zorana - ne možemo zapravo smatrati neprikosnovenim, neprotivrječnim, samim u sebi zaključenim, subjektivnim odsjevom jednoga minulog vremena, a kamoli tek autentičnim povijesnim dokumentom, njegova je - po mnogo čemu - netipična sudbina ipak u nama probudila živu znatiželju. Navela nas je na razmišljanje. Za vrijeme dok smo bez ikakvih dodataka i uljepšavanja zapisivali djeliće njegovih uspomena, pitali smo se što je u stvari mogao vidjeti, čuti, razumjeti i doživjeti šestogodišnji dječak u godinama 1944. i 1945? Drugim riječima: Kakva spoznaja i kakvo iskustvo se krije, ako ih uopće ima, iza ovih na izgled prostodušnih i jednostavnih djelića opažaja i zbivanja, iščupanih iz mora zaborava? Uvjereni da je to pitanje vrijedno i gledaočeve pozornosti, zapisane fragmente sjećanja nanizali smo u vjerojatnom kronološkom redoslijedu koji sada u - uvjetno rečeno - epskom dramskom obliku dajemo gledaocima na razmišljanje.

PRVI ČIN

1. Medvjed pleše

Ulica. Spusta se večer. Iz daljine se Čuju topovi. Straga na obzorju - odsjaj pozara. U susjedstvu zavija pas. Odnekud se čuje početničko sviranje Chernyjevih vježbi na klaviru. Tasinova svirala (off) najedanput zareže u časak tišine. Pjevanje i vriska djece (off). Ulazi Zoran. Stoji. Dopleše Tasinova medvjedica, koju Tasin drži privezanu na dugom uzetu oko pojasa. Iza nje se pojavi Tasin, koji svira u sviralu. Iza Tasina, s pjesmom, dojuri razigrana skupina djece: Krste, Biba, ludi Vavo, Oskar, Trajko, Riste. Zoran samo gleda. Tasin svira, pjeva, u međuvremenu recitira...

[Braca]