Kristina Gavran - Dedal i Ikar

[Braca]

Kristina Gavran

Dedal i Ikar

Likovi:

DEDAL

IKAR

(U zagradama uz naslov svake scene naznačeno je koliko godina ima Ikar, a koliko Dedal.)


O strahu (5/25)

(Dedal i Ikar sjede u zatvorenom prostoru. Njihovi glasovi dolaze iz mraka na koji je teško naviknuti oči.)

IKAR: Tata, strah me.

DEDAL: Ne boj se. Ja sam tu. Tvoj tata je kraj tebe.

IKAR: Čujem ti samo glas. Kako mogu biti siguran da si ovdje? Primi me za ruku, dodirni mi stopalo, puhni mi po ramenu, poškakljaj me po vratu.

DEDAL: Ako me čuješ, znači da sam ovdje.

IKAR: Što ne vidim, ne postoji. To je igra koju smo igrali na plaži. Staviš ruke ovako..

(Pokazuje mu, ali ga se ne vidi u mraku)

DEDAL: Ikare, mrak je. Ne vidim ti ruke.

IKAR: Ovako, staviš ruke ovako.

DEDAL: Kako?

IKAR: Ovako ispred očiju. Kao da sklanjaš pogled od sunca. Kako si me ti učio. ,,Ikare, stavi ruke pred oči jer sunčeve zrake ulaze kroz njih." Gdje ulaze? Ne znam. Ali rukama pokrivam oči. ,,I onda brojiš do deset." I to si me naučio. Brojati do deset. Jer deset je prstiju na ruci i to je onda lako. Treba samo dodirivati prste jedan po jedan i brojati. Kad dođem do zadnjeg broja, glasno viknem ,,deset" i onda si ti sretan. I govoriš svima ,,Ikar zna brojati". Kad dođem do zadnjeg broja, glasno viknem ,,deset" i svi se razbježe. Skrivaju se iza kamenja, ulaze u pećine, saginju glave u travu. Ja ih onda tražim. Nije mrak, nego sunce, pravi dan i sve se vidi. Lako ih je pronaći. ,,Tu si!" vičem. ,,Vidim te!" ,,Vidim te, čuješ li!"