Marko Kavaja - Barba Barova trabakula

[Braca]

Marko Kavaja

Barba Barova trabakula

Komedija u tri čina s prologom

Lica:
MARINO PEŠKATORE
LUCIJA, njegova žena
GVIDO, njegov tast
MARINO (alias NIKO) RIBARIĆ
BARBA BARO, njegov pratilac
PIJERO ĆANKONE, prijatelj Peškatora
CINGARELA, mlada udovica
TONI, samohranac kod Cingarele
SLUŽAVKA, kod Cingarele
Dr PEPI, ljekar
MORNAR
PRODAVAČICA

Dešava sejednog ljetnjeg dana, na rivi u predgrađu Trsta, između treće i četvrte decenije ovog vijeka. (Dvadesetog vijeka.)

PROLOG

MLADI VRAGOLAN: (Obučen u bokeško odijelo, izlazi pred zavjesu, nasmijan, lako govori bokeški žargon i gestikulira) Dobra vi sreća, stari i mladi, žene i ljudi, i želim vi da se ove večeri dobro nasmijete. Ma to vi od sveg srca želim, (Spuštenim glasom) jer ako toga ne bude, može i na nas panuti česova škmja. (Predahne) A mučili smo se nekoliko neđelja da ovu predstavu tako načinimo da se vi noćas dobro nasmijete. (Predahne) Na ovu noćašnju igru svijet se smije evo punanijeh dvadeset stoljeća! Ma više - što zborim! (Predahne) Bićete njekizi čujali za Marcija Plauta, koji je živio dva tri vijeka prije naše ere. I nasmijavao je žene i ljude istom ovom igrom koju ćemo vi mi noćas izvoditi. Može bit da se od nje tresa od smijeha i glavom Cezar. (Predahne) A prije Plauta igrali su je i stari Grci, pošto je to njihova igra. Ovi Rimljanin Plaut pozajmljivao je sve šale za pozorište od Grka, isto kao što i mi sad činimo: uzimamo od Plauta. I što čini bijeli svijet pisaca po drugijem zemljama. Marcio Plaut postao je slavan i ime mu živi i danas. No da vi mnogo ne zanovijetam, da vi ukratko rečem nješto o sadržaju ove noćašnje igre. U Baošiću kod Hercegnovog - uvjeren sam biće vi poznato de je to - rođeni su kod jednoga Ribarića, na nekoliko godina pred Prvi svjetski rat, blizanci. Ma ni majka ih nije moglaraspoznati. Bili su slični kao jaje jajetu. I jedan od njih je njekako strkao u svijet, a kako čućete noćas. Stanio se čak u Triješće i tamo se obogatio. Poslije sublizu dvadeset godina, pode mu brat iz Boke da ga traži. Nasoče mu da je u Triješću i on zbilja tamo naiđe i na njegovu ženu, i na tasta, pa čak i na njegovu ljubaznicu. No ih nije poznavao, niti znao ko su. A pošto je potpuno ličio na brata, dogodilo mu se što mu se ni u snu nije snilo. Eto, to ćete noćas i gledati i slušati. Ma dobro protrljajte dlanove, e će biti da pljeskate, ja sam vi jemac. I neka vi je prijatno! (Izađe)

ČIN PRVI

Scena: Predgrađe Trsta, pri moru. Lijevo, isturena malo naprijed, kuća u primorskom stilu. Ispred kuće dva razgranata drveta. Uza zid, sastrane, vrata, malo podalje kamene klupe. Desno, gvozdena ograda bašte sa kapijom u sredini. I u bašti i spolja drveće. Pred kapijom takođe kamene klupe. Dno: riva sa parapetom preko koga se vidi pučina sa dalekim jedrilicama i barkama. U daljini lijevo, pored ceste uz more, vide se bijele kuće. Pri dizanju zavjese čuje se sirena broda sa pučine. Na rivi je živo, desno od parapeta gomila ljudi i žena ispraća neku barku, čiji se zadnji dio vidi preko parapeta, kreće se desno i, polako, kraj barke nestane. Za to vrijeme čuju se muški i ženski glasovi: Bon vijado, Vićence! Bon vijado, šjora Marel Bon vijado, bon vijado. Na kraju se čuje oštar muški glas: Skapulajte mi cimu, skapulajte mi cimu! Poslije toga narod se razilazi, gestikulirajući. Ide desno i lijevo. Dva tri mornara u majicama i neobrijani, takođe prođu, noseći nesto u rukama. Sirena broda opet svira s pučine.

[Braca]