Žarko Milenić - Uljezi

[Braca]

Žarko Milenić

Uljezi

Osobe:

ANA, 35
DIANA, 30
ENIO, 30
ANTONIO, 25
ANDRIJA, 60
SUZANA, 30

PRVI PRIZOR

Dnevna soba sa starinskim namještajem. Na zidu uvećana fotografija na kojoj su Ana i Diana kao djevojčice s roditeljima.
Diana svaki čas pogledava u starinski zidni sat s njihalom; nekoga iščekuje. Ana sjedi zagledana u papirić, precrtavajući pojedine stavke.
ANA (digne pogled prema Diani koja stoji gledajući u sat) Jesi li zalila cvijeće?
DIANA (ne skida pogleda sa sata) Zalila sam ga sinoć...
ANA (dok precrtava po listiću) Nisi. Samo te podsjećam da sada zaliješ kad već nisi sinoć. Sve sam precrtala osim tvog zalijevanja.
DIANA: Zalila sam cvijeće!
ANA (odlaže papirić, promatra Dianu) Provjerila sam. Nisi!
DIANA (gleda namršteno Anu) Zašto ti mene stalno provjeravaš? Zašto me nikad ne pohvališ?
ANA: Otkako si si počela dopisivati, postala si zaboravna i rastresena.
DIANA: Zar se ne smijem ni dopisivat?
ANA: To nisam rekla.
DIANA: Al si mislila!
ANA: Ja uvijek govorim ono što mislim.
DIANA: Misliš da je to dobro?
ANA: Mislim da jeste.
DIANA: Čitala sam priču Roberta Blocha "Časna riječ". Jedan znanstvenik je izmislio plin istine. Ispustio ga je na neki gradić i svi su u njemu prestali lagati... Prodavač u prodavaonici obuće rekao je nogatoj gospođi, koja je htjela silom nositi manji broj cipela, da sebi naruči čamce!... Sinovac je poslao svog bogatog strica kvragu jer se miješao u njegov život!... Jedan suprug je rekao svojoj ženi da već godinama mrzi i nju i njihovu djecu i da je više puta poželio da budu mrtvi!... Ukratko - nastao je kaos. Nesavjesni su priznavali svoje grijehe, neki čak izvršavali samoubojstva!... Eto što bi bilo kad bi svi govorili ono što misle!
ANA: To je samo priča.
DIANA: Ti ne voliš priče?
ANA: Ako ih ne čitam, ne znači da ih ne volim.
Kratka stanka.

[Braca]