Nina Mitrović - Susret

[Braca]

Nina Mitrović

Susret

Likovi:

Stanko
60-te.
Otac.

Andrej
30-te.
Sin.

Mali stan. Skromno namješten.

Predvečer jednoga dana.

Jedan posjet.


I nekoliko napomena:

Didaskalija nema. Nisu potrebne. Ljudi se ponašaju kao i inače kad nekoga posjete. Pričaju. Piju. Puše. Šetaju. Gledaju se. Ili se ne gledaju. Ustanu. Hodaju. Sjednu. Pa opet ustanu. Skinu kaput kad uđu. Odu na WC-e. Gledaju kroz prozor. Rade obične male stvari.

Razgovor teče bez prekida, bez naglašavanja bitnih momenata, on ima svoj ritam i taj sasvim sigurno nije usporen.

Komunikacija nije moguća, ona je na rubu sukoba, ali prave eksplozije nema. Emocije postoje, ali su zakopane, ne mogu naći svoj put do površine.

Vrijeme je zbijeno. Nema velikih dramskih pauza. Postoje samo one male.

Crtica ( - ) označava vremenski rez. Unutar tog reza je mogao proteći tek djelić sekunde, a mogla je i minuta. Možda je netko nešto i rekao. Ali to nije bitno. Toga nema.

Na početku je dan. Zatim pada mrak. Vani je crno, unutra gore svjetla. Polako ta svjetla gube svoju snagu, u sobi postaje tamno. Pred kraj vidimo tek obrise dva čovjeka, jedino su još njihova lica oštra.

Pa ipak, u zadnjoj sceni dolazi do promjene. Jedan će od njih dvojice otići po nešto. I kada se vrati, ostavit će odškrinuta vrata. Kroz ta vrata ponovo dopire svjetlost. Jaka svjetlost prodire do ova dva čovjeka.

Nagrada Marin Držić, 2009.



Prvi prizor
-