Jelena Božić - Zovem se Marija

[Braca]

Jelena Božić

Zovem se Marija

Marija je mlada djevojka koja je u potrazi za uspjehom u književnom svijetu otišla u veliki grad i neslavno propala. Svoju priču o ljudima koje je srela

i stvarima koje su joj se dogodile pripovjeda svojoj prijateljici Jeleni koja nije prisutna fizički, nego samo u Marijinim mislima.

(NAPOMENE VEZANE UZ LIKOVE: Jedna glumica igra sve likove)

(Na sceni ulična svjetiljka i ispod nje neka trošna stolica. Kasna je jesen i opalo lišće šušti pod ljudskim koracima. Ipak, ulica je pusta i nema nikoga. Svjetiljka svjetli u nekom napuštenom dijelu velegrada i na pola scene izlazi žena pognute glave, sasvim opušteno. Izgleda pijano, ali nije pijana, samo umorno djeluje. Kosa joj je slaba i prljava, ali je pristojno obučena u neki džemperak i farmerice. Na nogama su joj starke. Ulazi i sjeda na trošnu stolicu i pravi izraz lica kao da joj se gadi.)


Marija (puše od umora i zagleda se u daljinu): Možda šetnja i nije bila tako dobra ideja. Bole me noge. Umorna sam. (trzne glavom kao da ju je ubola osa u vrat i krene masirati sljepoočnice).

(izruguje se-) Donesi ovo, donesi ono, haj' naplati, očisti stol, promijeni pepeljaru... Jebeni luzeri.

(Vadi cigarete)