Milan Begović - Bez trećeg

[Braca]

Milan Begović
BEZ TREĆEG
drama u tri čina

OSOBE:
MARKO BARIĆ
GIGA, njegova žena
Radnja se zbiva u Zagrebu, koncem februara 1926. godine, u jednoj jedinoj noći, u jednoj prostoriji male barokne jednokatnice sa visokim parterom i mansardom, u Kuševićevoj ulici u Gornjem gradu.


PRVI ČIN
Večer je, nešto iza devet sati, koncem februara. Salon Gige Barićeve osvijetljen je samo od uličnog fenjera aje slabo svijetlo pada koso na uski prorez zida kraj prozora. U polumraku jedva se vide konture pokućstva što se naokolo poredalo crno i sablasno: klavir se protegao kao tamna masa kak-vog mamuta, a visoki se tabernakl uspravio kao golem medvjed što čuči uza zid. Kiša udara krup-no o stakla na prozorima, a izvana dopire šum kišnice što curi sa krovova i prosiplje se možda u kanal ili teče ulicom. Atmosfera je teška, sumorna, puna gnjiloće i jugovine. Najednom se začuje kako je netko snažno i nestrpljivo potegao starinsko zvono na kućnim vratima: dug, isprekidan zvuk prosuo se kroz atavu kuću. Gore, u mansardi, užurbaše se laki koraci, a kristali na lusteru zazveckaše, kao da se nešto dogovaraju. Gore je zacijelo netko otvorio prozor. I začu se.
ŽENSKI GLAS: Šta želite? Odozdo, sa ulice odgovori:
MUŠKI GLAS: Je li gospođa Barićeva kod kuće?
ŽENSKI GLAS odgovara: Nije, ali mora doći svaki čas.
MUŠKI GLAS: Pustite me u kuću. Pričekat ću.
ŽENSKI GLAS iza nekoliko sekunda, kao da oklijeva: Ja vas ne poznam. Ne biste li se mogli navratiti malo kasnije?

[Braca]

[Braca]