Slobodan Šnajder - Kod Bijelog labuda

[Braca]

Slobodan Šnajder

Kod Bijelog labuda

Postsocijalistički grand-guignol

NINA
ALJOŠA
LARISA IVANOVNA, sopran
KOVALENKO, inovator
DR. ČEHOV
KARPUZ
KUM, tenor
Svojta Kovalenkova. Organizacija.

Događa se naših dana, tako isto noći, uglavnom na groblju u Petrogradu. U proljeće 1995, njemačka privatna tv-postaja RTL objavila je dokumentarac o tome kako je ruska mafija, propisavši poseban namet, zagospodarila grobljem u Sankt Petersburgu. Uz regularne troškove ukopa, mafija je udarila poseban "reket", zbog kojeg je mnogima nemoguće dolično pokopati svoje pokojnike. Dokumentarac pokazuje kako mafija rastjeruje pogrebnu povorku onih koji nisu mogli platiti, ostavljajući otvorene lijesove na raskršćima, kao opomenu. Kako ljudska civilizacija počinje ukapanjem leša, vjerojatno se sada radi o tome da na kraju drugog tisućljeća poslije Krista, ta ista civilizacija pada ispod razine svojih početaka. Kako se uz to u ovom grand-guignolu radi i o neke vrsti obrnute "Šeherezade" - jer tu se pripovijedaju bajke da bi se smrt olakšala i stjerala pod kontrolu, a ne odložila – Aljošina priča čula se izvorno u četvrtoj od tisuću i jedne noći. Bude li se nekom skiselilo lice zato što se u ovoj komediji, zbivanjući se inače u dalekom Petrogradu, spominje i rijeka Sava (gdje bi imala Neva), taj neka uzme u pamet da to nije ništa spram Shakespeareove odluke da Ilirija, tojest upravo Češka, bude na moru. Nadalje, Rusi ne spominju nikakve patke koje bi plivale preko Neve, a što se ostaloga tiče, zemljopisna razdaljina i nije tako bitna. Onima koji bi mogli pomisliti da ova stvarca u odnosu na historijski grand-guignol preduga, poručujem: za kolege koji su plašili Parižane u uličici Chaptal (Pigalle), i to, tako mi svega, od 1987. pa sve do 1962., kao Théâtre du Grand-Guignol, u kojemu se, kao i mome Labudu, tako često agirali živo-mrtvi (les mort-vivants), sve je stajalo do – tempa. Zahvaljujem Zakladi Otvoreno društvo Hrvatska, kao i frankfurtskom Theatru Heinrich von Kleist koji su mi pomogli u pisanju ovog teksta. S.S.

1. REKET

Mrtvačnica groblja u Petrogradu. Na kamenom podestu leži gospodin Kovalenko, u crnom odijelu, s mrtvačkim papučama, za nogu mu je privezan lanac koji je povezuje sa zvoncetom na stropu. Uz odar je štafelaj s brojnim odlikovanjima. Ucviljena svojta prima izraze sućuti. Naprijed su Aljoša i Nina. Potonja u bijeloj haljini koja je možda i stotinu godina čamila na dnu škrinje, sačuvavši, ako ništa drugo, elegantnost svoga kroja.

[Braca]