Jovana Bojović - Otvoren kraj

[Braca]

Jovana Bojović

Otvoren kraj

LICA:
IVAN (33), stariji sin
ANDREJ (30), mlađi sin
BOGDAN (70), otac
ANA (28), Andrejeva djevojka, prije je bila Ivanova

1. ČIŠĆENJE
Rasturena soba, u njoj jedan krevet. Na krevetu razbacana stara garderoba. Ormar otvorenih krila koja su išarana cvjetovima. Police sa knjigama poluprazne, knjige su po podu. Andrej čisti knjige i stavlja ih u pakete. Dolazi Ana.
ANA: Kako si?
ANDREJ: Kako mogu biti?
ANA: Jedino što možeš biti jeste vrlo umoran. Čim toliko radiš. (Ljubi ga.)
ANDREJ: Pravi rad tek počinje. Moramo požuriti s ovim sređivanjem. Nemam puno vremena.
ANA: Ne može brže.
ANDREJ: Danas su me zvali iz Zavoda. Odlučeno je koju zamisao rade. I sad ja stupam na scenu. Projekat mora biti gotov za tri mjeseca.
ANA: Ništa se ne mora. Osim umrijeti.
ANDREJ: Odlučili su se za projektovanje toranja koji će biti satelitski prijemnik, a na prvom nivou će biti kancelarije i restorani.
ANA: Odlično. Ali vrijeme prolazi.
ANDREJ: Pa šta ako vrijeme prolazi? Tri mjeseca je dovoljno.
ANA: Ne mislim na to vrijeme. Mislim na ono vrijeme.
ANDREJ: Nemam ja vremena da mislim na to vrijeme i ono vrijeme i ovo vrijeme. Mora brže da se reaguje. Nije ovo projektovanje pumpe ili višespratne kuće. Ovo je stvarno plus za biografiju.
ANA: Imaš milion pluseva u biografiji. Jedan tornj ne znači ništa.
ANDREJ: Previše pričamo. Moramo požuriti da očistimo.
Ana stavlja u paket jednu po jednu očišćenu knjigu koju joj Andrej dodaje.
ANA: Bolje kad sve očistiš pa najedno?
ANDREJ: Važi.
ANA: Samo ih strpamo, imamo kad raspoređivati.
ANDREJ: Hoću noćas sve da završim.
ANA: Ne moraš da žuriš. Tek prekosjutra stižu radni stolovi. A, Ivan dolazi noćas.
ANDREJ: Pa šta? Izgasi svjetlo, upaliću lampu.
ANA: Ne možemo raditi kad on dođe.
ANDREJ: Što ne možemo? Ovo je i njegova kuća, nije gost.
ANA: Ako se budeš tako ponašao pred njim...
ANDREJ: Kako se ponašam?
ANA: Obojica ste kao djeca. Morate prekinuti tu glupu igru.
ANDREJ: Nema nikakve igre. Daj mi krpu.