Najdžel Vilijams - Klasni neprijatelj

[S.Teller]

Nigel Williams

Klasni neprijatelj

Uvod

Dramu Klasni neprijatelj napisao sam 1976. godine, one godine kad mi se rodio najstariji sin. Mada već neko vrijeme nije ponovno štampan u Engleskoj, ovaj veoma jednostavni komad o nekoliko učenika iz južnog dijela Londona imao je utjecaja i dopao se publici od Brazila do Finske. Čini se da su mu Nijemci posebno skloni, možda zato što ga je u pozorištu Schaubühne u Berlinu režirao Peter Stein.
Pažljivi čitalac će primijetiti da je gotovo svaka riječ u komadu prostačka i da počinje sa j ili p, te je jedan od razloga ovog uvoda uvjeriti nastavnike koji žele postaviti komad na školskoj sceni (škola Hackney Downs u istočnom Londonu imala je veoma uspješnu produkciju) da nemam ništa protiv da se j zamijeni sa nekim drugim glagolom, a da se pi... zamijeni sa šupak. Iz nekog razloga nisam nikad shvaćao zašto je riječ šupak lingvistički prihvatljivija od riječi pi.... Ako želite potpuno izbaciti te riječi kako biste postigli manje realizma, slobodno to učinite. To je komad sa malo likova, jednom scenografijom te, mada su svi likovi muški, sa izvjesnim uspjehom je rađen i u ženskoj postavci.
Komad sam napisao dok sam živio u Brixtonu i posmatrao maleni vrt preko puta naše kuće gdje se grupica dječaka porijeklom sa Zapadnoindijskog otočja igrala sa poklopcima kanti za smeće i štapovima. Gledao sam ih sjedeći za stolom i uhvatio se kako se pitam na šta liči njihov život. Osluškivao sam svog sinčića kako plače u sobi na spratu i pitao se također kako će njegov život izgledati u svijetu koji kao da je potpuno zanemario vrijednosti kojima je mene učio moj otac.
Moj otac – već deset godina mrtav – bio je direktor gimnazije u sjevernom Londonu; jedno od mojih najsnažnijih djetinjih sjećanja je ponos i strast koje je on iskazivao kada bi pričao o svojim učenicima, koje ja nisam znao - osim po imenu. Možda je to razlog što je ovo komad o obrazovanju i značaju potrage za znanjem u zatucanim i beznadnim dijelovima svijeta.
Mada moji likovi pjene zaslijepljeni od strasti, koja je u Steinovoj produkciji fizički bila zastrašujuća, oni istu tu strast donekle iskazuju u svojoj težnji prema onom što bi trebalo da je na prvom mjestu u programima svih škola, što je važnije čak i od vijeća roditelja i nastavnika, političke korektnosti i dobrih rezultata na ispitu – potrazi za znanjem. Ako to nije nešto što bi trebalo potaknuti živu debatu, pogotovo u školama gdje se jedan veliki broj učenika pita šta kojeg vraga uopće rade u školi, meni nije jasno šta bi je moglo potaknuti.
Nigel Williams

Likovi:

Nadimci Prava imena
Maca Sowerthwaite
Koka Rakes
Brzi Napier
Cobra Skellet
Pegla Herron
Staklar Cameron
Upravitelj škole Upravitelj škole

Prvi čin

Učionica u južnom Londonu. Na sceni su Koka, Cobra, Brzi, Maca i Pegla. Svi dječaci imaju oko šesnaest godina, ustvari su se već zamomčili. Koka je mršavi, bubuljičavi mladić u ofucanoj školskoj uniformi, Cobra je debeljuškast, plavokos momak sa naočarima; izgleda ozbiljno, Brzi je panker, njegova uniforma je potpuno promijenjena tako da se ne da prepoznati, Maca je najinteligentniji od njih, i najzgodniji, ali Pegla, jedini koji stoji kada se upali svjetlo, nije neko koga biste uopće prepoznali kao učenika. Vrlo visok, u kožnoj jakni, i stalno agresivnog, bockavog ponašanja. Učionica je opustošena, sa velikim rupama na zidu, uništenih klupa tako da više i ne liče na klupe, dok su prozori, ako ih uopće i ima, porazbijani. Sve je išarano i rastureno. Pola tri je popodne.

[S.Teller]